DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

BEČ

subota i nedjelja, 2. i 3. prosinca 2017.

Posjet izložbi Izazov moderne: Beč i Zagreb oko 1900. (Orangerie, Unteres Belvedere) uz stručno vodstvo autorica izložbe. Na izložbi su prikazana djela Gustava Klimta, Kolomana Mosera, Carla Molla, Vlahe Bukovca, Ivana Meštrovića, Roberta Auera, Tomislava Krizmana kao i ostalih protagonista moderne u Beču i Zagrebu.

Posjet Vili Klimt (Die Klimt Villa, Feldmühlgasse 11, 13. Bezirk) uz stručno vodstvo.Posljednji atelje Gustava Klimta  nedavno je obnovljen i zaštićen te otvoren za javnost. Rekonstruirana je atmosfera i autentični dekor iz razdoblja između 1911. i 1918. godine. 

DETALJI O PUTOVANJU

RIJEKA
subota, 28. listopada 2017. u 8:00

8:00 polazak iz Zagreba, parkiralište iza Cibone
11:00 – 12:45 Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Krešimirova 26 c, Rijeka, informacija o obnovljenoj zgradi H objekta bivše tvornice „Rikard Benčić“, Slaven Tolj, ravnatelj; retrospektivna izložba Tomislav Gotovac, Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte,stručno vodstvo Ksenija Orelji Nataša Šuković, kustosice izložbe
13:00  izložba Riječki torpedo – prvi na svijetu, Željezničko skladište, Žabica 4, Rijeka, stručno vodstvo Muzeja grada Rijeke
13:45 Muzej grada Rijeke,Muzejski trg 1, Rijeka, izložba Leontine Littrow - slikarica svjetla, stručno vodstvo Ervin Dubrović, ravnatelj
15:00 – 16:00 razgledavanje središta grada Rijeke – arhitektura i urbanizam, stručno vodstvo Daina Glavočić, muzejska savjetnica
17:30 polazak autobusa za Zagreb, povratak do 20:00

Cijena prijevoza: 130 kn za članove i 150 kn za ostale. Prijave i uplate do 23. listopada 2017. na dpuh@inet.hr ili 01 48 12 920. 

Geomorfološke karakteristike dubrovačkog izvangradskog područja  uvjetovale su dva osnovna tipa oblikovanja terena pogodnih za sadnju. Da bi se zadržala plodna zemlja, na padinama se podižu terase podzidane kamenom,  a na ravnim površinama zemlja se čuva u obzidanim uzdignutim pravokutnim lijehama. Tradicionalne tehnike obrade tla uvjetovale su uporabu  kamene gradnje, što će trajno oblikovati  dubrovački krajolik. Terasiranje padina i vrtovi ortogonalnog tlocrta u kojima su staze natkrivene pergolama – nadilaze i  sve stilske promjene. Na primjerima dubrovačke ladanjske izgradnje pokazat će se da je arhitektura vrtova ostala  vezana uz tradiciju više od arhitekture ladanjskih kuća. Naime, obilježja srednjovjekovnih vrtova preživjela su i u doba renesanse, pa i baroka. Kamenom građeni vrtovi očuvali izvorne tlocrte no ta posebnost  nije, nažalost, iskorištena za njihovu obnovu.

Nada Grujić, povjesničarka umjetnosti, diplomirala je 1963. i doktorirala 1980. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1964. bila je zaposlena  uInstitutuzapovijestumjetnosti, aod 1990. do 2006. na OdsjekuzapovijestumjetnostiFilozofskogfakultetaSveučilištauZagrebu. Objavila je brojneznanstveneistručneradovete šestknjiga o srednjovjekovnoj i renesansnoj javnoj i stambenoj arhitekturidubrovačkogpodručja.

Među najzanimljivije epizode i povijesti i povijesti umjetnosti Osijeka 19. stoljeća nesumnjivo se može ubrojiti postavljanje skulpture indijske mitološke kraljice Sakuntale (Shakuntale) 1892. godine u Le Maitre parku na tada gotovo neizgrađenom prostoru između Kapucinske ulice na zapadu, Tvrđe na istoku, Jägerove ulice na jugu i rijeke Drave na sjeveru, koji će uskoro postati jednim od najvažnijih gradskih parkova/trgova. Ključnu su ulogu u njezinu naručivanju odigrali učitelj Bogdan Penjić i gradski kapetan (satnik) Petar (Peter) von Modesti, zadužen za brigu oko gradskih nasada, inače ujak slikara Bele Csikosa Sesije. Postavljanje skulpture odraz je očaranosti orijentom u 19. stoljeću, ali i političke situacije te složenog etnokonfesionalnog sastava Osijeka u kojemu je bilo gotovo nemoguće postaviti spomenik posvećen nacionalnom junaku bilo koje od dominantnih etnokonfesionalnih skupina grada pa je izbor pao na ideološki neutralni lik. Predavanje otkriva okolnosti postavljanja skulpture i pojašnjava prostorno uređenje te arhitektonske osobitosti građevina Sakuntala parka. 

Dragan Damjanović rođen je 1978. godine u Osijeku. Diplomirao je povijest umjetnosti i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Voditelj je Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Glavno područje istraživačkog interesa vezano mu je za povijest arhitekture te u manjoj mjeri slikarstva i skulpture Hrvatske i Srednje Europe u 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća. 

Kulturni krajolik je vrsta nepokretnog kulturnog dobra koje sadržava strukture što svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, a predstavljaju zajedničko djelo čovjeka i prirode. Povijesni kulturni krajolik je kulturni krajolik kojega u velikoj mjeri obilježavaju i određuju povijesni elementi i strukture.

UNESCO je u Aneksu Deklaracije o svjetskoj kulturnoj baštini iz 1992. definirao  tri kategorije kulturnog krajolika: 1) jasno razgraničeni krajolik nastao svjesnim ljudskim planiranjem i oblikovanjem u što spadaju vrtovi, parkovi i umjetnički osmišljen krajolik; 2) spontano nastali krajolik s dvjema potkategorijama: 2a) reliktni ili fosilni krajolik, krajolik van funkcije čija su karakteristična obilježja nastala u prošlosti i 2b) krajolik u kontinuiranom razvoju, koji je još u upotrebi i nastajanju te 3) asocijativni kulturni krajolik u kojem su manje važni materijalni svjedoci, a više religijske, umjetničke ili kulturne konotacije.

Predavanje na osnovu komparativnog materijala i registriranih kulturnih krajolika u Hrvatskoj tematizira problem njihovog definiranja, podjele, zaštite i očuvanja, sa posebnom usredotočenošću na situaciju u Republici Hrvatskoj.

Franko Ćorić, povjesničar umjetnosti, zaposlen je na Katedri za zaštitu kulturne baštine Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2001. godine povijest umjetnosti i germanistiku. Doktorski rad na temu C. kr. Središnje povjerenstvo za proučavanje i održavanje starinskih građevina u hrvatskim zemljama – ustroj, zakonodavstvo i djelovanje 1850.-1918. obranio je 2010. godine. Glavno područje interesa mu je povijest i teorija zaštite spomenika u Hrvatskoj u 19. i prvoj polovini 20. stoljeća, veze s njemačkim govornim područjem te suvremena konzervatorska teorija i praksa.

DPUH na međunarodnoj konferenciji

PUBMET2017 Conference on Scholarly Publishing in the Context of Open Science

Martina Petrinović: Humanists coping with the competitive world of scholarly journals

četvrtak i petak, 21. i 22. rujna 2017., Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb

Raspored: http://pubmet.unizd.hr/conference-programme/

Martina Ivanuš
Izgradnja u Nacionalnom parku Plitvička jezera

četvrtak, 21. rujna 2017. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44

Od naseljavanja i izgradnje prvih smještajnih objekata, do kraja 20. stoljeća na Plitvičkim jezerima pratimo sukob čovjeka i prirode. Paradigmatski primjer pokušaja da se savlada priroda i podčini interesima čovjeka predstavlja zahvat s kraja 19. stoljeća na Labudovcu, kada je inicirana atmosfera kompromisa, koja se nastavlja s amplitudama do danas. Plitvice su od davnina percipirane kao izuzetan krajolik u kojem su gradili najbolji, stoga su Plitvička jezera dočekala 21. stoljeće s velikim brojem turističkih, upravnih, gospodarskih i stambenih objekata u zoni Parka, čak i najosjetljivijoj zoni, zoni temeljnog fenomena. Izgrađeni objekti jesu smetnja u Nacionalnom parku ali su postali njegova posebnost i baština. Na primjeru arhitekture i prostornih planova Plitvica, što realiziranih, ali i nerealiziranih, zorno možemo pratiti promjene odnosa struke prema percepciji prirode te definiciji i zadaći nacionalnih parkova.

Martina Ivanuš, povjesničarka umjetnosti, radi u Ministarstvu kulture. Diplomirala je 2001. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za povijest umjetnosti. U Italiji, na Sveučilištu u Torinu, magistrirala je 2007. godine na stručnom studiju Kulturni projekti za razvoj. Na Odsjeku za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu doktorirala je 2013. godine na temu Arhitektura i prostorno planiranje u nacionalnom parku Plitvička jezera.

PONEDJELJAK, 3. srpnja 2017. u 13 sati

Boris Bućan / fenomen plakatne umjetnosti
Kabinet grafike HAZU

Povodom reprezentativne donacije antologijskih umjetničkih plakata (2016.) Kabinet grafike HAZU izložbom Boris Bućan / fenomen plakatne umjetnosti predstavlja izbor od 23 plakata. Riječ je redom o velikim antologijskim plakatima, jednog od najistaknutijih autora grafičkog oblikovanja posljednje četvrtine 20. stoljeća, nastalim za Hrvatsko narodno kazalište u Splitu te za Simfoničare i Zbor Radio televizije Zagreb, među kojima je i remek-djelo Žar ptica.

Stručno vodstvo: kustosice izložbe

PERISTIL 60/2017

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske poziva na predaju stručnih i znanstvenih tekstova za objavljivanje u jubilarnom 60. broju Peristila. Primaju se isključivo neobjavljeni tekstovi na hrvatskom ili nekom stranom jeziku.

Peristil, zbornik radova za povijest umjetnosti redovito izdaje Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske od 1954. godine. Peristil je znanstveni godišnjak u kojem se objavljuju recenzirani znanstveni članci iz područja povijesti umjetnosti i srodnih društveno humanističkih znanosti.

Tekst treba imati do 16 kartica / 1 autorski arak/ i 10 slikovnih priloga. Molimo autore da svoj prilog prilagode tehničkim uputama.

Rok za predaju: 30. lipnja 2017.

Portreti vladara su osnova medijske prezentacije monarhija tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Likovni prikaz dinasta usredotočen je na njega kao nositelja državnog autoriteta, pri čemu je vizualni obrazac zasnovan na vezi ličnosti, tijela i dužnosti. U sklopu medijske prezentacije devetnaestostoljetnih monarhija istaknutu je ulogu imao slikar Vlaho Bukovac, koji je vladarske portrete uobličio u međuprostoru između umjetničkoga djela i funkcionalnosti prikaza (portret kao zamjena za vladara). Umjetnik je tijekom posjeta Cetinju (1883.), Beču (1896.), i Beogradu (1882., 1901., 1903.) izradio niz portreta u službi propagande crnogorske dinastije Petrović, srpskih dinastija Obrenović i Karađorđević i napokon dinastije Habsburgovaca. Usprkos različitim povijesnim i društvenim okolnostima u kojima je Bukovac stvarao portrete dinasta, izražavajući se različitim stilskim izrazima i raznolikim ikonografskim tipovima, on je portrete vladara i članova njihovih obitelji strukturalno objedinio starim konceptom prezentacije. Treba istaknuti kako su pojedini Bukovčevi vladarski portreti u formi masovnih medija (litografija, oleografija, razglednica) nastavili djelovati u skladu s masovnom konzumacijom vladarskih slika na načelu modernog potrošačkog društva.

Igor Borozan ugledni je beogradski povjesničar umjetnosti i docent na Filozofskome fakultetu na Odelenju istorije umetnosti. Uže područje njegovog znanstvenoga rada je moderna umjetnost i vizualna kultura. Značajni su njegovi radovi posvećeni interpretaciji kulturne baštine 19. i početka 20. stoljeća. Na Filozofskome fakultetu u Beogradu diplomirao je povijest umjetnosti (2005.) obranivši rad na temu Umjetnost i politika: spomenik knezu Milošu u Negotinu u svjetlu političke propagande dinastije Obrenović za koji je nagrađen nagradom Spomen-zbirke Pavla Beljanskog. Magistrirao  je (2008.) i doktorirao  (2014.) s temom Slika i moć: predstava vladara u srpskoj vizualnoj kulturi 19. i početkom 20. vijeka. Objavio je više zapaženih znanstvenih radova te dvije knjige Reprezentativna kultura i politička propaganda (2006.) i Spomenik u hramu: Memoria kralja Milana Obrenovića (2014.).  Među objavljenim radovima treba istaknuti studiju Velika Iza Vlaha Bukovca (Memorial Pavla Beljanskog, Novi Sad, 2013.).