DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

Ovogodišnji susret Vizualne umjetnosti i baština u medijima: dan sjećanja na Ružicu Šimunović dočekali smo ponovno u epidemiološki nepovoljnim okolno­stima. Umjesto okupljanja u Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske i okrugloga stola s raspravom o temama koje je kroz svoj rad promicala povjesni­čarka umjetnosti i likovna kritičarka Ružica Šimunović (Rijeka, 23. studenoga 1960. – Washington D.C., 27. travnja 2018.), zaustavljeni smo u domovima, uda­ljeni jedni od drugih, okrenuti prema ekranima koji su postali virtualna polja ljudskih susreta. Prošle go­dine pomoć je pristigla iz Londona, grada u kome je Ružica Šimunović započela svoju likovno-kritičarsku djelatnost početkom 1990-ih te smo – zahvaljujući The Frith Street Gallery – umjesto susreta mogli pogledati snimani performans Event for a Stage (2015.) jedne od najpoznatijih britanskih umjetnica, Tacite Dean.

Ove godine odabrali smo tri ulomka iz objavljenih studija, razgovora i članaka Ružice Šimunović kao poticaj na razmišljanje o temama koje je istraživala i o kojima je pisala te ih posebno – kao urednica emisijā na Hrvatskom radiju Kretanje točke i U vizualnom kodu – promicala putem radijskih valova. Uz pomoć Marka Goluba, likovnoga kritičara, kustosa, urednika i voditelja galerije Hrvatskoga dizajnerskoga društva te dugogodišnjega Ružičina suradnika i sugovornika u radijskim emisijama, ovogodišnji virtualni susret nudi emblematski spoj imago i verbum. Naime, Mar­ko Golub ustupio je svoje duhovite „kratke rezove“ kritičarskoga, kustoskoga i umjetničkoga života, to jest crteže iz crnog skizzenbucha kao prilog ovogo­dišnjem događaju. S takvim poticajem pokušajmo razmisliti što se to događa s umjetničkom kritikom, ne samo kao dijagnostičari, poput Jamesa Elkinsa koji je zaključio da je ona na umoru: „[art criticism is] dying … massively produced, and massively ignored“, nego i u osluškivanju javljaju li se gdje svježi i uvjerljivi kritičarski glasovi i misli te kako ih podržati, s poseb­no nježnim sjećanjem na Ružicu Šimunović. Zamolili smo stoga nekoliko mladih likovnih kritičara – Tihanu Bertek, Maju Flajsig, Bojana Krištofića, Mionu Muštra i Klaru Petrović – da prilože kratko, osobno razmišlja­nje o likovnoj kritici bez određene teme ili pitanja na koje bi valjalo odgovoriti, ali s poticajem da na tren zastanu od svakodnevnoga rada i ... podijele svoja razmišljanja o poslu kojim se bave.

PDF: Vizualne umjetnosti i baština u medijima: dan sjećanja na Ružicu Šimunović

Art Zagreb 2021

30. rujna - 3. listopada 2021.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske u sklopu Art Zagreb 2021 priprema izložbu suvremene hrvatske umjetnosti. Pozivamo diplomirane povjesničare umjetnosti i (iznimno) studente diplomskog studija povijesti umjetnosti da osmisle temu/koncept izložbe. Izložba će se održati u sklopu sajma Art Zagreb od 30. rujna do 3. listopada 2021. u Hali V Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu.

Art Zagreb međunarodni je sajam umjetnina koji se organizira od 2018. godine, a zamišljen je kao mjesto susreta umjetnika, kolekcionara, galerista, kustosa i ljubitelja umjetnosti u najširem smislu. Uz umjetnička izlaganja organiziraju se paneli, predavanja, filmske projekcije i koncerti.

Od kolegica i kolega povjesničara umjetnosti očekujemo da osmisle temu izložbe i okupe suvremene hrvatske umjetnike. Očekujemo aktivnu timsku suradnju s kolegama povjesničarima umjetnosti i umjetnicima u osmišljavanju i provođenju izložbe. Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske i organizator Art Zagreba kolegama osiguravaju stručnu i profesionalnu podršku mentora i logističku podršku u provedbi. Sudionici trebaju biti u mogućnosti sudjelovati na dogovorima i sastancima tijekom svibnja i lipnja na daljinu ili u živo u prostorijama DPUH-a u Zagrebu te u rujnu za vrijeme pripreme i trajanja izložbe.

Mentorski tim: Ariana Kralj, Martina Petrinović, Patricia Počanić, Daniel Tomičić, Jadranka Vinterhalter

Zainteresirani trebaju poslati svoj kratki životopis te skicu koncepta izložbe koju bi htjeli prirediti.

Kontakt: dpuh@inet.hr, 0994991009

Rok za prijavu: 22. travnja 2021. putem online obrasca https://forms.gle/V6HrPcVaPx8cNeAs8

Reakcija Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i Instituta za povijest umjetnosti na optužbe i objede, neobjektivne i neistinite medijske objave upućene Društvu prijatelja dubrovačke starine.

Društvo prijatelja dubrovačke starine je institucija civilnog društva u službi zaštite, očuvanja i obnove kulturnih dobara, koju bi osviještena gradska uprava i vlast trebala shvaćati i poštovati kao partnera u realizaciji svojega esencijalnog interesa: čuvanja baštine kao identiteta Grada i nacije. Ma kakvo bilo dugoročno rješenje njihova odnosa, Društvu treba ostaviti skrb za zidine, zato što za to ima najbolju organizaciju i dugogodišnje iskustvo.

I ovom prilikom, u ime dvije kapitalne institucije struke povijesti umjetnosti, podržavamo Društvo prijatelja dubrovačke starine u njegovu radu i pozivamo Grad Dubrovnik da omogući Društvu da nastavi svoju djelatnost i misiju.

dr. sc. Zvonko Maković
predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske

dr. sc. Katarina Horvat-Levaj
ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti

Nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za 2020. godinu

Upravni odbor DPUH-a objavljuje Natječaj za dodjelu Nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za 2020. godinu.

Nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske dodjeljuje se redovito od 2006. godine kao jedino i najmjerodavnije priznanje struke.

Nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za životno djelo „Radovan Ivančević“ (jedna nagrada) dodjeljuje se povjesničarima umjetnosti za vrhunska ostvarenja na području povijesti umjetnosti tijekom duljeg razdoblja njihova radnoga vijeka, a koja su pridonijela razvoju i ugledu struke u Hrvatskoj i inozemstvu;

Godišnja nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske dodjeljuje se pojedincima ili ustanovama za ostvarenja na području povijesti umjetnosti u minuloj godini i povećanje ugleda povijesti umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu. Nagrada se dodjeljuje u ovim kategorijama (dodjeljuje se jedna nagrada po kategoriji):

- znanstvena ili stručna knjiga
- izložba
- zaštita kulturne baštine
- popularizacija struke
- promicanje interdisciplinarnosti i vizualne kulture

Nagrada za izvrstan diplomski rad (do tri nagrade) dodjeljuje se povjesničarima umjetnosti za diplomski rad obranjen na jednom od odsjeka za povijest umjetnosti u Hrvatskoj u minuloj godini.

Nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske dodjeljuje se hrvatskim državljanima i ustanovama, a iznimno stranim državljanima i ustanovama.

Prijedloge za Nagradu DPUH-a za životno djelo „Radovan Ivančević“ i Godišnju nagradu DPUH-a mogu podnijeti pojedinci ili ustanove.

Prijedloge za Nagradu za izvrstan diplomski rad mogu podnijeti odsjeci na kojima je rad obranjen ili mentori.

Prijedlozi moraju biti pismeno obrazloženi.

Upravni odbor DPUH-a imenuje Povjerenstvo za dodjelu nagrada koje se sastoji od pet redovnih članova Društva, koji na temelju pristiglih prijedloga odlučuju o dobitnicima. Povjerenstvo može promijeniti kategoriju prijave kod godišnjih nagrada.

Upravni odbor DPUH-a potvrđuje odluku Povjerenstva za dodjelu nagrada.

Nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske sastoji se od povelje i novčane nagrade. Visinu novčanog iznosa određuje Upravni odbor DPUH-a u skladu s visinom osiguranih sredstava za tekuću godinu.

Prijedlog Nagrade za životno djelo "Radovan Ivančević" i za Godišnju nagradu mora sadržavati obrazloženje, biografiju i bibliografiju. U obrazloženju valja jasno naglasiti za koju kategoriju nagrade i za što je predloženik nominiran.

Prijave koje nisu u skladu s navedenim zahtjevima neće se razmatrati.

Prijave vrijede isključivo ukoliko su poslane do objavljenog roka. Prijave se šalju elektroničkom poštom na dpuh@inet.hr, a knjige, publikacije i katalozi poštom na adresu DPUH, Preradovićeva 44, Zagreb. Diplomski radovi šalju se u digitalnom obliku elektroničkom poštom ili se omogućuje pristup na repozitorij gdje je rad pohranjen. Materijali se ne vraćaju i ostaju u knjižnici DPUH-a.

ROK ZA SLANJE: 1. travnja 2021. - natječaj je zatvoren

Ivo Tenšek 

1941.-2021.

Arhitekt Ivan Tenšek radni vijek proveo je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Radio je na stvaranju i organiziranju dokumentacije umjetničke baštine. Svoje znanje i kompetencije uložio je u arhitektonsku obradu velikog broja spomenika, a posebno onih u Dubrovniku i čitavoj dubrovačkoj regiji. Njegov je rad pridonio i konzervatorskoj zaštiti i restauriranju niza objekata nakon potresa, jer je mogao dati precizne i egzaktne elemente izvorne zamisli i ranijega stanja. Arhitektonsko snimanje za Ivana Tenšeka nikada nije bilo puko tehničko izvođenje, nego je pretpostavljalo i prepoznavanje stilskih osobina i regionalnih karakteristika, a do toga je mogao doći samo iskustvom i skrupuloznošću.

Pa premda nije bio formiran kao povjesničar umjetnosti, postao je nezamjenjivim suradnikom u interpretaciji spomenika. Nije slučajno što su zaslužne kolegice Ana Deanović i Nada Grujić osjetile potrebu i obavezu da neke svoje studije potpišu zajedno s Ivanom Tenšekom, odajući mu tako zahvalnost za specijalističku pomoć u tumačenju strukturalnih svojstava obrađenih cjelina. A ulog Ivana Tenšeka u mnogim radovima i projektima Instituta za povijest umjetnosti toliki je da nadmašuje ograničenja stručnih obaveza, te znači prinos cjelokupnoj hrvatskoj povijesti umjetnosti. Ivan Tenšek primio je 2008. godine povelju Društva povjesničara umjetnosi Hrvatske. Bez doprinosa kolege Tenšeka poznavanje hrvatskog povijesnog graditeljstva i urbanizma bilo bi krnje, svakako manje jasno i prezentno.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske iz sredstava javnoga priopćavanja doznalo je da je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika iniciralo izradu Urbanističkoga plana uređenja naselja Suđurađ na otoku Šipanu te da je prijedlog Plana predstavljen i o njemu se javno raspravljalo u prosincu 2020. godine.

Kako doznajemo, pri izradi Prijedloga plana poštivale su se potrebne procedure izradom Maritimne i Krajobrazne studije te Konzervatorske podloge.

U prijedlogu Plana, između ostaloga, pokušava se uvrstiti lučicu za jedrilice i jahte („sezonsku luku nautičkog turizma“) koja se proteže južno od sadašnjeg pristaništaa tim proširenjem lučice predviđeno je uvođenje novih sadržaja za sezonsko korištenje. Uz još neke manjkavosti, prijedlog plana otvara mogućnost nove izgradnje kroz velike zone tzv. mješovite namjene.

Predloženi zahvati opsegom su nerazmjerni naslijeđenoj cjelini Suđurđa i izvjesno je da će je ozbiljno ugroziti.

Kao nacionalna udruga povjesničara umjetnosti, koja u svoje redove ubraja i istraživače dubrovačkih ljetnikovaca, krajobraza i povijesnih ambijenata, protivimo se donošenju ovakvog prijedloga, koji držimo neosjetljivim prema baštinskim vrijednostima pojedinih zaštićenih spomenika i ambijenta istočnoga dijela otoka Šipana u cjelini.

Prosvjedujemo zbog kasnog dostavljanja Konzervatorske podloge na uvid sudionicima rasprave o Prijedlogu plana koja je objavljena na sam dan javne rasprave.

Ambijent naselja Suđurađ izvrstan je primjer očuvanosti tradicionalnog arhitektonskog sklopa uklopljenog u prirodni okoliš. Razmatranja iz konzervatorske podloge, prema našem uvidu, predstavljena su kao pomoćni dokument razvojnoga plana, ali nažalost nisu dosljedno provedena u planskom promišljanju, što ozbiljno ugrožava ambijentalnu vrijednost i naslijeđenu, održavanu vizuru naselja.

Zaštićena kulturna dobra nikako se ne mogu sagledavati punkcijski već su temeljne sastavnice ansambla i njegove ukupne slike, a oba skupa vrijednosti dijelovi su konzervatorske i planerske profesionalne predaje. Očuvani spomenici i ambijenti, koji nisu samo dio interesa istraživača već i identiteta pripadnika lokalne zajednice, nikako ne smiju poslužiti kao atrakcijski čimbenik novim sadržajima, odnosno njihov se prioritet ne smije učiniti nositeljem sekundarne scenografske uloge u službi lukrativnih namjena. Trajnoj, oprezno prilagođavanoj i održavanoj cjelini ne smiju se suprotstaviti ireverzibilni, za prirodni i kulturni krajolik štetni i privremeni, odnosno sezonski novi sadržaji.

Podsjećamo na neosjetljivost koja se manifestirala izgradnjom sklopa srodne namjene u Rijeci dubrovačkoj, a prije toga i izgradnjom magistralne prometnice prema Dubrovniku, kada nisu stradali samo pojedini, neprocjenjivi primjeri ladanjske arhitekture već i njihovo skladno uklapanje u prirodni okoliš. Ni njihova inherentna spomenička vrijednost, ni višedesetljetna istraživanja najuglednijih hrvatskih povjesničara umjetnosti niti apeli tada nažalost nisu zaustavili ono što su istaknuti predstavnici nacionalne povijesti umjetnosti, arhitekture, urbanističkog planiranja i hortikulture vidjeli kao jasne primjere neosjetljivosti i devastacije.

DPUH dijeli zabrinutost dijela građana otoka Šipana u vezi Prijedloga te poziva nadležne na oprez pri postupku izrade Urbanističkoga plana uređenja. Stanovnicima otoka treba omogućiti pažljivo osuvremenjivanje infrastrukture i poboljšanje kvalitete življenja kako bi i ambijent koji obitavaju mogao održati kontinuitet postojanja i ukupnu vrijednost. To nikako ne znači prepuštanje nepromišljenom proširivanju povijesnih prometnica. Konzervatorskim procjenama pojedinosti unutar cjeline svakako treba pridodati pojačano valoriziranje cjeline po sebi i unutar prirodnog krajolika. Kategoriju održiva razvitka ne vidimo u prenaglašavanju noviteta, već u prilagodbi dobro promišljenih sadržaja uvijek nadređenom postojećem stanju.

Stoga predlažemo da se izgradnja sezonske turističke lučice predvidi na nekom drugom prikladnom mjestu, poštujući i ondje kulturne i krajobrazne vrijednosti. Probitak zajednice u odnosu na naslijeđenu ambijentalnu vrijednost naselja vidimo prije svega u postupcima opreznog održavanja i senzibilnog adaptiranja postojećega graditeljskog fonda, uz najveće poštovanje prema autentičnosti pojedinih zaštićenih kulturnih dobara, ali i uz obvezu poštivanja zbirne vrijednosti šipanskoga naselja. Spomenimo na ovome mjestu da primjerenome održavanju i autentičnome uređenju središnje Place naselja Suđurađ, između luke i ljetnikovca Stjepović-Skočibuha, treba pokloniti posebnu pažnju i oprez pri budućem uređenju.

Kako je navedeno, odnosi pojedinosti i cjeline, spomenika i ambijenata, dio su konzervatorske ali i planerske predaje Europe. Oni ne pripadaju samo domenama teorijskog i estetskog promišljanja već su, od početka 20. stoljeća, ključni instrumenti jačanja lokalnih identiteta i ekonomske snage svih uključenih u procese održavanja. Niz međunarodnih dokumenata, kojih je potpisnica i Republika Hrvatska, a dio su uspješnih praksi turističkih središta Europe zasnovanih na promišljenom odnosu održavanja i razvitka, pokazuje uspjeh takvog promišljanja: od Atenske povelje iz 1931, Mletačke povelje iz 1964, UNESCO-ove Preporuke za očuvanje kulturnih dobara ugroženih javnim ili privatnim radovima iz 1968. do Europske povelje o arhitektonskoj baštini i ICOMOS-ove Rezolucije o konzerviranju manjih povijesnih gradova iz 1975.

Pozivamo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika da revidira program uređenja, izmjesti prenaglašene nove sadržaje iz tradicionalnog ambijenta naselja Suđurađ ili ih njemu podredi, pronađe rješenja u skladu sa suvremenim načelima prilagođene nove uporabe (adaptive reuse) unutar postojećih resursa kako bi baština, njezini korisnici i strani posjetitelji mogli steći razumnu korist.

Nadležne stručne službe, napokon, pozivamo i ohrabrujemo da organičke ansamble naselja i prirodne vrijednosti ovoga i ostalih Elafitskih otoka ne izlože planersko-inženjerskom pragmatizmu, odnosno da ne popuste investicijskim pritiscima, neosjetljivima prema naslijeđenom skladu kulture i prirode i međunarodnim iskustvima prožimanja teorijskog sagledavanja ambijentalnih vrijednosti i uspješne prakse.

Za Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske,
dr. sc. Marko Špikić
dopredsjednik DPUH-a

Prijedlog urbanističkoga plana uređenja naselja Suđurađ na otoku Šipanu – očitovanje

Drago Miletić

Medvedgrad na Oltaru domovine - pogled izbliza

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske 2013. godine pokrenulo je projekt Hrvatski povjesničari umjetnosti. Organiziranjem znanstveno-stručnih skupova i objavljivanjem zbornika nastoji se rasvijetliti i vrednovati doprinos velikih prethodnika struci povijesti umjetnosti u Hrvatskoj. Održano je pet skupova, objavljena su četiri zbornika, a zbornik posvećen povjesničarski umjetnosti Olgi Maruševski je u pripremi.

Artur Schneider (1879.–1946.)

Povjesničar je umjetnosti čiji je izniman trud i doprinos na različitim zadacima naše struke, spletom političkih okolnosti, dugo čekao na valorizaciju. Gotovo sedam desetljeća nakon smrti njegovo zalaganje za obradu, promociju, a u Drugom svjetskom ratu i očuvanje zbirke Strossmayeorve galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiji je bio ravnatelj; njegov utjecaj kao nastavnika na studiju povijesti umjetnosti; njegov rad u promociji glazbenog života u Hrvatskoj kao tajnik najstarijeg hrvatskog Musikvereina, Hrvatskog glazbenog zavoda i osnivač ciklusa koncerata „Intimne muzičke večeri“ (1923. – 1926.) te kao prvi tajnik Jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za suvremenu glazbu; Schneiderov kritičarski rad, glazbeni i likovni; izložbe suvremenih slikara koje je priredio; istraživački rad na temama likovne ostavštine obitelji Zrinski, a posebno njegov organizacijski i stručni uspjeh u popisivanju i dokumentiranju hrvatske baštine.

Zbornik zatvara sumarna biografija i obuhvatna bibliografija Schneiderovih radova dopunjena bibliografskih pregledom radova o Arturu Schneideru.

urednica: Ljerka Dulibić // ISBN 978-953-6089-37-6 // 416 stranica s ilustracijama

Gjuro Szabo(1875.– 1943.)

Tekstovi u Zborniku rasvjetljuju Szabino bogato djelovanje kritičara i polemičara, utjecajnoga muzejskog djelatnika, istraživača spomenika kontinentalne i primorske Hrvatske, ažurnog pratitelja konzervatorskih trendova srednje Europe, teoretičara i praktičara konzerviranja. Zagrebačka je konferencija okupila dobre poznavatelje Szabina djela koji već godinama istraživački prate ili stručno nadopunjuju standarde koje je za života postavio, kao i mlađe kolege. Gjuro Szabo vlastitim pregnućima u širenju novih shvaćanja o spomenicima i načinima njihova očuvanja i prezentiranja htio je kultivirati, štoviše prosvijetliti najšire shvaćeni javni prostor naše zemlje. Kako pokazuju radovi u ovom zborniku, bio je glas savjesti i glasnik inovativnih konzervatorskih koncepata (po kojima se dosad uglavnom najviše i pamtio), a nakon pada Austrije ušao je u još relativno nerazvijen muzejski sustav i između svjetskih ratova poradio na njegovu jačanju i razvitku.
urednik: Marko Špikić // ISBN 978-953-6089-44-4 // 304 stranica s ilustracijama

Radovan Ivančević(1931. — 2004.)

Sveučilišni profesor, znanstvenik, istaknuti intelektualac i društveni aktivist, osoba koja je našu struku i hrvatsku kulturu zadužila iznimno mnogo. Povijest umjetnosti kako ju je ne samo prakticirao nego prije svega živio Radovan Ivančević, u znatnoj je mjeri proširila svoje polje djelovanja. Pokazala je kako nije riječo jednoj od mnogih disciplina humanističkih i društvenih znanosti, nego integralnom i neraskidivom dijelu vremena. Širok dijapazon svojega znanstvenog i nastavnog rada, od srednjeg vijeka i renesanse, pa sve do suvremenog doba širio je granice u jednom, kronološkom slijedu Ivančevićeva djelovanja. Pokazivao je i neprestano dokazivao kako njegova struka nije izolirana u znanstvene kabinete, nego da pripada vremenu u najkompleksnijem smislu riječi. Ivančevićje nejednom pokazao svoje moralne vrline koje je poistovjećivao s vrlinama vlastite struke.

urednice: Đurđa Kovačić i Martina Petrinović // ISBN 978-953-6089-38-3// 384 stranica s ilustracijama

Lelja Dobronić (1920. — 2006.)

Znanstveni doprinos Lelje Dobronić iznimno je kompleksan, a vremenski obuhvaća građu od srednjega vijeka do 20. stoljeća. Tu građu čine povijesnoumjetnička istraživanja u kojima se ističu pitanja vezana za urbanizam i arhitekturu,  pri čemu autorica nije samo ostavila neizbrisiv trag u otkrivanju novih imena graditelja i prostornih planova, već podjednako tako i onoga što čini sadržaj graditeljske baštine, trgova i ulica, a to je kultura života. Lelja Dobronić bila je velika i pasionirana poznavateljica arhiva i tu je na maestralan način povezivala sve elemente u cjelinu, od pojedinačnih ugovora, nacrta, kronika, slikovne građe do brojnih drugih sadržaja iz kojih je donosila zaključke koji čine iznimno vrijednu kulturnu povijest sredine, bilo da je riječ o Zagrebu, bilo o Hrvatskoj. S osobitom pažnjom ova je autorica istraživala povijest Zagrebačkoga kaptola, života i djelovanja pojedinih biskupa, baš kao i srednjovjekovnih viteških redova, templara, ivanovaca i drugih, ali i drugih dijelova Zagreba od Griča do gradskih predgrađa.

urednice: Đurđa Kovačić i Martina Petrinović // ISBN 978-953-6089-51-2 // 208 stranica s ilustracijama

Tri zbornika (Schneider, Ivančević, Szabo) - 130 kn (uključena dostava za Hrvatsku)

Četiri zbornika (Schneider, Ivančević, Szabo, Dobonić) - 180 kn (uključena dostava za Hrvatsku