DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

PREDAVANJE

ČETVRTAK, 12. PROSINCA 2019. U 18:30 DPUH, PRERADOVIĆEVA 44

Andreas Putz

Rođeni iz pjene. Treba li nam još spomenika?

Navikli smo žaliti zbog dnevnih gubitaka, iako je broj zaštićenih spomenika od same pojave zaštite spomenika u stalnom rastu. Svaka tipologija, svako povijesno razdoblje i kategorija materijalne baštine smatra se vrijednom zaštite. Iako je broj zaštićenih objekata zanemariv u odnosu na ukupnu izgrađenost, u nekim područjima čini se da je sve što je staro ima trajnu zaštitu. U tom svjetlu arhitektonska baština naše nedavne prošlosti zaslužuje posebnu pažnju. Zašto dodavati spomenike na već obimni popis? I kako provoditi selekciju?

Popisi zaštićenih spomenika danas imaju vlastitu povijest, s vremenom su gomilali prethodna usvajanja i valorizacije. Iako su se instrumenti i forme tijekom vremena mijenjali – a drastična promjena u digitalnom dobu tek slijedi – popisi zasićene baštine odraz su našeg shvaćanja povijesti. Dokumenti koji su rezultat istraživanja povijesnih građevina direktno utječu na to kako se one kasnije tretiraju i na kraju u kojoj formi su opet u funkciji. Zbog toga pitanje koje se postavlja nije ono što se treba smatrati arhitektonskom baštinom, već kako i s kojom funkcijom?

Na primjerima razvoja zaštite arhitektonske baštine (Denkmalpflege) u Švicarskoj i Njemačkoj bit će riječi o procesu koji je utkan u promjene, a manje o odgovoru na pitanje treba li prihvatiti ili suzbiti razarajuću silu suvremenosti. Zaštićenu arhitektonsku baštinu treba tretirati kao integralni dio okruženja i ne izdvajati je. Ovo izmijenjeno gledište potkrjepljuje se primjerima suvremenih arhitektonskih pristupa.

Predavanje je na engleskom jeziku.

Andreas Putz studirao je arhitekturu na TU Dresden, University of Edinburgh i ETH Zürich. Nakon diplome radio je u Švicarskoj i Njemačkoj na projektima obnove povijesnih građevina. Doktorirao je na temi gradske i arhitektonske obnove u 20. stoljeću. Radi na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. Član je njemačkog ogranka ICOMOS, DOCOMOMO International, Koldewey-Gesellschaft i Arbeitskreis Theorie und Lehre der Denkmalpflege.

SREDIŠNJA ISTRA

subota, 23. studenoga 2019.

Posjet Draguću i Kući fresaka, uz obilazak gradske jezgre, srednjovjekovnih crkava svetog Elizeja i svetog Roka sa sačuvanim srednjovjekovnim zidnim slikarstvom uz stručno vodstvo povjesničarke umjetnosti i voditeljice Kuće fresaka u Draguću Sunčice Mustać. Obilazak nedavno obnovljene i sanirane srednjovjekovne utvrde Petrapilosa uz stručno vodstvo konzervatora arheologa Josipa Višnjića iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Jurišićima.

Polazak u 7 sati s parkirališta iza Cibone, povratak do 19 sati. Cijena prijevoza (cijena ručka u Cerovlju nije uključena): 160 kn za članove, 180 kn za ostale i 100 kn za studente povijesti umjetnosti.

Prijave na dpuh@inet.hr ili 01 48 12 920.

Knjiga je prva sveobuhvatna studija sretnog razdoblja grada Cresa od polovine 15. do prvih desetljeća 17. stoljeća iz perspektive povjesničara umjetnosti. Autori knjige ocrtali su arhitektonsku i vizualnu kulturu ovoga naselja u vrijeme kada od drevnog središta otočja, sada malaričnog i prometno zapostavljenog Osora, preuzima ulogu sjedišta mletačkog kneza i biskupa. Posljedično širenje i mijene gradskog tkiva kao i nova arhitektonska, klesarska i slikarska ostvarenja u gradu stvaraju pritom nove identitetske matrice. One su ovdje protumačene u svjetlu konsolidacije mletačke vlasti na istočnoj jadranskoj obali, vjerskih previranja i katoličke obnove, ali i zamaha na polju umjetnosti i kulture koji je bio stimuliran istraživanjima antičkih uzora. U konačnici, renesansni Cres definira se kao jedno od čvorišta kvarnerske klesarske i kiparske produkcije, plodno i utjecajno tržište za mletačke umjetnine ali i širi virtualni prostor promišljanja grada, povijesti i umjetnikove uloge u društvu.

Izdavač: Sveučilište u Zadru, Zadar, 2019.

Branko Balić – pozorni promatrač

UTORAK, 19. studenoga 2019. u 17 sati

Muzej za umjetnost i obrt

Retrospektivna studijska izložba posvećena fotografu i povjesničaru umjetnosti Branku Baliću (1930.–1976.) organizirana je u suradnji Muzeja za umjetnost i obrt i Instituta za povijest umjetnosti punih 40 godina nakon njegove posljednje izložbe. Prema autorskoj koncepciji Irene Šimić i dr. sc. Sandre Križić Roban, ova izložba rezultat je višegodišnje stručne i znanstvene obrade njegove vrijedne ostavštine (arhivske zbirke oko 12.000 fotografskih negativa), koja je od 1977. godine pohranjena u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Branko Balić bio je kroničar kulturno-društvenih zbivanja i umjetničkih mreža i tendencija od kraja 1950-ih do sredine 1970-ih godina u Hrvatskoj. Kontinuirano je snimao atelijere umjetnika, arhitekata i dizajnera, odnosno mjesta gdje su nastajali umjetnički radovi i vibrantne suvremene umjetničke prakse. Velik dio opusa čine portreti javnih osoba, prvenstveno likovnih i kazališnih umjetnika. Njegov arhiv vrijedan je resurs za istraživanje povijesti umjetnosti, opusa umjetnika i umjetničkih tendencija, povijesti oblikovanja i dizajna, kazališne i filmske umjetnosti, no i fenomena s područja urbanizma i arhitekture 20. stoljeća u Hrvatskoj i regiji. Izložba obuhvaća stotinjak suvremenih ispisa digitaliziranih izvornih negativa, nekolicinu sačuvanih vintage fotografija, privremenu biblioteku s izdanjima u kojima su objavljene njegove fotografije te prateći kratkometražni dokumentarni film. Pružajući kontekst za revalorizaciju umjetničkog opusa fotografa, namjera ove izložbe je i potaknuti javnu raspravu o nezavidnoj poziciji fotografskih ostavština u Hrvatskoj, koje danas rijetko imaju priliku postati dio institucionalnih programa primarne zaštite, istraživanja i valorizacije, a zbog čega ostaju nedostupna kulturnoj javnosti. (tekst preuzet iz najave izložbe)

Stručno vodstvo: autorica izložbe Irena Šimić

Besplatno za članove DPUH-a.

U bečkom Muzeju moderne umjetnosti – Zbirci Ludwig (MUMOK) do 26. listopada bila je otvorena zanimljiva izložba Vertigo. Riječ je o umjetnosti koja u promatrača izaziva dvosmislenost viđenoga, umjetnosti koja se temelji na optičkoj varci. Autori izložbe nisu obuhvatili samo noviju umjetničku produkciju koja se od kraja pedesetih godina prošloga stoljeća običava zvati op artom (optical art), nego su ušli u prošlost i vremenski je zatvorili u rasponu od 1520. do 1970. , a slika Autoportret pred konveksnim ogledalom (1523.–1524.) manirističkoga slikara Francesca Mazzole, poznatijega kao Parmigianino, postavljena je kao početna vremenska točka. Većina izložaka ipak pripada novijem dobu i krugu umjetnika koji su vrhunac stvaralaštva dosegli od kraja pedesetih do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Za hrvatsku je umjetnost, pa i kulturu, ova izložba od iznimne važnosti. Ne samo da su na njoj pokazana djela naših velikana, nego su i djela nekolicine stranih umjetnika posuđena iz zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti i Kolekcije Marinka Sudca. Opsežan katalog i izložba posvećeni su istaknutom povjesničaru umjetnosti Arminu Medoschu(1962–2017.) čija je knjiga New Tendencies: Art at the Threshold of the Information Revolution (1961–1978) važna i stoga što je u njoj obuhvaćen segment hrvatske umjetnosti vezane za pokret Nove tendencije, pa i konstruktivističku liniju uopće. I Medoschova knjiga, izašla samo godinu prije njegove prerane smrti, i sadašnja izložba Vertigou MUMOK-u jasno pokazuju visoke dosege naše kulturne baštine, ali podjednako tako i velike strateške iskorake koji su Zagreb pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća činili važnom europskom umjetničkom referencijom.

Mjesec knjige u Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske

Prigodna prodaja izdanja DPUH-a

15. listopada – 15. studenoga 2019.

DPUH, Preradovićeva 44, radnim danom od 10 do 13 sati

Knjige se mogu kupiti gotovinom u prostorijama udruge u Preradovićevoj 44 ili uplatom na račun DPUH-a.

Popust vrijedi samo u navedene dane. Troškovi poštarine dodatno se naplaćuju.

Cjenik prigodne prodaje.

Predavanje predstavlja usporedbe i razlike vrijednosti ar­hitektonske baštine u Europi i Americi u 19. i 20. stoljeću. Ideja za izlaganje proizašla je iz teze koju je Georg Dehio, otac konzerviranja u Njemačkoj predstavio u svom govoru 1905. godine u Strasbourgu pred njemačkim carem Vilimom II: „Anglosaksonska rasa je ta koja je stvorila najmanje umjetnosti: sad siromašnijim, ali duhom bogatijim narodi­ma iskazuje počast pljačkanjem koje otkad se pridružila i Amerika, predstavlja veliku opasnost za umjetničku bašti­nu povijesne Europe.“ Iako se danas ovakav jezik o naciji i rasi smatra neprimjerenim, u izlaganju se nesumnjivo istražuje tvrdnja o „geokulturnim“ razlikama u vrednovanju baštine između anglofilskog ili anglosaksonskog pogleda na svijet te onog „kontinentalne Europe“ (kako god je to definirano).

Miles Glendinning predaje konzerviranje arhitekture na Sveučilištu u Edinburghu i ravnatelj je Škotskog centra za konzervatorske studije (Scottish Centre for Conservation Studies). Autor je velikog broja tekstova o modernoj i suvremenoj arhitekturi i stanovanju. Aktivno je uključen u rad međunarodne organizacije za zaštitu moderne arhitekture DOCOMOMO i pokretač je njezinog međunarodnog od­bora za urbanizam i krajobraz. Neke od njegovih knjiga su nagrađivana Tower Block (koautor Stefan Muthesius), te Modern Architect o radu Sir Roberta Matthewa, kao i knjiga o međunarodnoj povijesti zaštite arhitekture The Conservation Movement – a History of Architectural Preser­vation (2013., Routledge). U sklopu projekata trenutačno se bavi poviješću kolektivnog stanovanja u svijetu, osobito u Hong Kongu. Rezultate istraživanja ovog globalnog feno­mena objavit će u monografiji 2020. godine (Bloomsbury Academic Press), a o stanovanju u Hong Kongu u knjizi koja izlazi 2021. godine (Routledge).

ZAJEDNIČKO STANOVANJE MODERNIZMA

ČETVRTAK, 24. LISTOPADA 2019. U 18:30 DRUŠTVO ARHITEKATA ZAGREB, TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA 3/1

Fokus predavanja su primjeri modernističkog kolektivnog stanovanja nastajali diljem svijeta od sredine 20. stoljeća. Projekti su građeni na temelju raznih državnih potpora te su pod okriljem široko postavljenih granica arhitekture i ur­banizma u razdoblju modernizma koristili najraznovrsnija rješenja za stambenu arhitekturu. Uz pregled kolektivnog stanovanja kao globalnog fenomena prisutnog tijekom više od jednog stoljeća širom svijeta, posebno u Europi, Americi i Aziji, u predavanju se postavlja pitanje o razlo­zima njihove gradnje i dokumentiraju se nastali ambijenti. U kratkom pregledu se ističe da kolektivno stanovanje nije samo arhitektonski stil već, s puno aspekata i na više razina, kulturni i politički pokret i to ne samo u različitim suodnosima između međunarodnih i lokalnih obilježja. Usporedno s povijesnim prikazom, predavanje se dotiče ponekad vrlo problematičnih izazova s kojima se susreće baština i konzerviranje različitih faza kolektivnog stano­vanja diljem svijeta.

Predavanja su na engleskom jeziku.

U petak, 11. listopada 2019. povjesničarka umjetnosti Jelena Kovačić održat će radionicu pod nazivom Likovna umjetnost i dramski odgoj.

Radionica je namijenjena učiteljima likovne kulture, nastavnicima likovne umjetnosti, studentima nastavničkog usmjerenja povijesti umjetnosti, učiteljima razredne nastave, studentima razredne nastave te svima koji bi voljeli više naučiti o spoju likovne umjetnosti i dramskoga odgoja.

Molimo zainteresirane da svoj dolazak najave mailom na dpuh@inet.hr zbog pripreme materijala.