Obavijesti comments

važna obavijest

Prijedlog urbanističkoga plana uređenja naselja Suđurađ na otoku Šipanu – očitovanje

18.1.2021. u 15:10
Objavljeno:
   Martina Petrinović 18.1.2021. u 15:10
Uređeno:
   Martina Petrinović 18.1.2021. u 15:12

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske iz sredstava javnoga priopćavanja doznalo je da je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika iniciralo izradu Urbanističkoga plana uređenja naselja Suđurađ na otoku Šipanu te da je prijedlog Plana predstavljen i o njemu se javno raspravljalo u prosincu 2020. godine.

Kako doznajemo, pri izradi Prijedloga plana poštivale su se potrebne procedure izradom Maritimne i Krajobrazne studije te Konzervatorske podloge.

U prijedlogu Plana, između ostaloga, pokušava se uvrstiti lučicu za jedrilice i jahte („sezonsku luku nautičkog turizma“) koja se proteže južno od sadašnjeg pristaništaa tim proširenjem lučice predviđeno je uvođenje novih sadržaja za sezonsko korištenje. Uz još neke manjkavosti, prijedlog plana otvara mogućnost nove izgradnje kroz velike zone tzv. mješovite namjene.

Predloženi zahvati opsegom su nerazmjerni naslijeđenoj cjelini Suđurđa i izvjesno je da će je ozbiljno ugroziti.

Kao nacionalna udruga povjesničara umjetnosti, koja u svoje redove ubraja i istraživače dubrovačkih ljetnikovaca, krajobraza i povijesnih ambijenata, protivimo se donošenju ovakvog prijedloga, koji držimo neosjetljivim prema baštinskim vrijednostima pojedinih zaštićenih spomenika i ambijenta istočnoga dijela otoka Šipana u cjelini.

Prosvjedujemo zbog kasnog dostavljanja Konzervatorske podloge na uvid sudionicima rasprave o Prijedlogu plana koja je objavljena na sam dan javne rasprave.

Ambijent naselja Suđurađ izvrstan je primjer očuvanosti tradicionalnog arhitektonskog sklopa uklopljenog u prirodni okoliš. Razmatranja iz konzervatorske podloge, prema našem uvidu, predstavljena su kao pomoćni dokument razvojnoga plana, ali nažalost nisu dosljedno provedena u planskom promišljanju, što ozbiljno ugrožava ambijentalnu vrijednost i naslijeđenu, održavanu vizuru naselja.

Zaštićena kulturna dobra nikako se ne mogu sagledavati punkcijski već su temeljne sastavnice ansambla i njegove ukupne slike, a oba skupa vrijednosti dijelovi su konzervatorske i planerske profesionalne predaje. Očuvani spomenici i ambijenti, koji nisu samo dio interesa istraživača već i identiteta pripadnika lokalne zajednice, nikako ne smiju poslužiti kao atrakcijski čimbenik novim sadržajima, odnosno njihov se prioritet ne smije učiniti nositeljem sekundarne scenografske uloge u službi lukrativnih namjena. Trajnoj, oprezno prilagođavanoj i održavanoj cjelini ne smiju se suprotstaviti ireverzibilni, za prirodni i kulturni krajolik štetni i privremeni, odnosno sezonski novi sadržaji.

Podsjećamo na neosjetljivost koja se manifestirala izgradnjom sklopa srodne namjene u Rijeci dubrovačkoj, a prije toga i izgradnjom magistralne prometnice prema Dubrovniku, kada nisu stradali samo pojedini, neprocjenjivi primjeri ladanjske arhitekture već i njihovo skladno uklapanje u prirodni okoliš. Ni njihova inherentna spomenička vrijednost, ni višedesetljetna istraživanja najuglednijih hrvatskih povjesničara umjetnosti niti apeli tada nažalost nisu zaustavili ono što su istaknuti predstavnici nacionalne povijesti umjetnosti, arhitekture, urbanističkog planiranja i hortikulture vidjeli kao jasne primjere neosjetljivosti i devastacije.

DPUH dijeli zabrinutost dijela građana otoka Šipana u vezi Prijedloga te poziva nadležne na oprez pri postupku izrade Urbanističkoga plana uređenja. Stanovnicima otoka treba omogućiti pažljivo osuvremenjivanje infrastrukture i poboljšanje kvalitete življenja kako bi i ambijent koji obitavaju mogao održati kontinuitet postojanja i ukupnu vrijednost. To nikako ne znači prepuštanje nepromišljenom proširivanju povijesnih prometnica. Konzervatorskim procjenama pojedinosti unutar cjeline svakako treba pridodati pojačano valoriziranje cjeline po sebi i unutar prirodnog krajolika. Kategoriju održiva razvitka ne vidimo u prenaglašavanju noviteta, već u prilagodbi dobro promišljenih sadržaja uvijek nadređenom postojećem stanju.

Stoga predlažemo da se izgradnja sezonske turističke lučice predvidi na nekom drugom prikladnom mjestu, poštujući i ondje kulturne i krajobrazne vrijednosti. Probitak zajednice u odnosu na naslijeđenu ambijentalnu vrijednost naselja vidimo prije svega u postupcima opreznog održavanja i senzibilnog adaptiranja postojećega graditeljskog fonda, uz najveće poštovanje prema autentičnosti pojedinih zaštićenih kulturnih dobara, ali i uz obvezu poštivanja zbirne vrijednosti šipanskoga naselja. Spomenimo na ovome mjestu da primjerenome održavanju i autentičnome uređenju središnje Place naselja Suđurađ, između luke i ljetnikovca Stjepović-Skočibuha, treba pokloniti posebnu pažnju i oprez pri budućem uređenju.

Kako je navedeno, odnosi pojedinosti i cjeline, spomenika i ambijenata, dio su konzervatorske ali i planerske predaje Europe. Oni ne pripadaju samo domenama teorijskog i estetskog promišljanja već su, od početka 20. stoljeća, ključni instrumenti jačanja lokalnih identiteta i ekonomske snage svih uključenih u procese održavanja. Niz međunarodnih dokumenata, kojih je potpisnica i Republika Hrvatska, a dio su uspješnih praksi turističkih središta Europe zasnovanih na promišljenom odnosu održavanja i razvitka, pokazuje uspjeh takvog promišljanja: od Atenske povelje iz 1931, Mletačke povelje iz 1964, UNESCO-ove Preporuke za očuvanje kulturnih dobara ugroženih javnim ili privatnim radovima iz 1968. do Europske povelje o arhitektonskoj baštini i ICOMOS-ove Rezolucije o konzerviranju manjih povijesnih gradova iz 1975.

Pozivamo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika da revidira program uređenja, izmjesti prenaglašene nove sadržaje iz tradicionalnog ambijenta naselja Suđurađ ili ih njemu podredi, pronađe rješenja u skladu sa suvremenim načelima prilagođene nove uporabe (adaptive reuse) unutar postojećih resursa kako bi baština, njezini korisnici i strani posjetitelji mogli steći razumnu korist.

Nadležne stručne službe, napokon, pozivamo i ohrabrujemo da organičke ansamble naselja i prirodne vrijednosti ovoga i ostalih Elafitskih otoka ne izlože planersko-inženjerskom pragmatizmu, odnosno da ne popuste investicijskim pritiscima, neosjetljivima prema naslijeđenom skladu kulture i prirode i međunarodnim iskustvima prožimanja teorijskog sagledavanja ambijentalnih vrijednosti i uspješne prakse.

Za Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske,
dr. sc. Marko Špikić
dopredsjednik DPUH-a

Prijedlog urbanističkoga plana uređenja naselja Suđurađ na otoku Šipanu – očitovanje

važna obavijest

Očuvanje kulturne baštine nakon potresa

8.1.2021. u 15:35
Objavljeno:
   Martina Petrinović 8.1.2021. u 15:35
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
Runjaninova 2, Zagreb
Zagreb, 8. siječnja 2021.
 
 
Očuvanje kulturne baštine nakon potresa — traži se donošenje protokola
 
Nakon niza razornih potresa koji su od proljeća 2020. doveli do oštećenja i razaranja u središnjoj Hrvatskoj, uključujući ona na zaštićenoj kulturnoj baštini, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske traži od nadležnih tijela Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske da razmotre donošenje nacionalnog dokumenta o postupanju na potresom ugroženoj baštini.
U povijesti stradavanja kulturne baštine Europe bilježimo spremnost državnih uprava da se nasilnom djelovanju prirode i ljudi suprotstave angažiranjem najboljih ljudskih, profesionalnih i koncepcijskih resursa. Opseg razaranja urbanih i ruralnih cjelina na Banovini traži sjedinjavanje snaga i koncipiranje posebnog stručnog tijela. Njegova višegodišnja zadaća bila bi interdisciplinarno rješavanje pitanja nametnutih stanjima pokretne i nepokretne baštine, stalno uzimajući u obzir međusobnu kritičku razmjenu i dijalog sa zainteresiranom javnošću.
Stručnjaci koji će se u idućem razdoblju baviti problemima konsolidiranja, konzerviranja, izoliranja, dislociranja, restauriranja, faksimilskog rekonstruiranja, repariranja, interpolacijske ili supstitucijske nove izgradnje i urbanističkog planiranja ne bi smjeli zaboraviti na temeljne spomeničke putokaze unutar ambijenata oštećenih ulica, trgova i gradova, kolikogod im stanje izgledalo neobranjivo. Ne smiju zaboraviti ni na konzervatorske standarde stvorene u posljednja dva stoljeća, koji su dio i hrvatske konzervatorske predaje i prakse.
Služba zaštite kulturnih dobara u Hrvatskoj od 19. stoljeća pripada europskom konzervatorskom pokretu. U slučajevima kriza spremno se suočavala s ratnim razaranjima i prirodnim katastrofama, a bila je otvorena i za mišljenje stručnjaka iz drugih ustanova i organizacija.
U ovom trenutku pomoć opsežno razorenom dijelu zemlje zahtijeva i hitnost i mudrost. Kulturna baština nije samo dio nostalgije i specifičnih pamćenja ljudi, kojima su traumatična zbivanja trenutno potisnula senzibilitet prema razorenom zavičaju — ona je sastavni dio svakodnevice. Kao živa baština ona je dio pamćenja, no ona je i temelj nadanju pogođene zajednice. Za Banovinu valja sazvati zasebno tijelo po uzoru na zavod osnovan nakon potresa u Dubrovniku. Problem rada na stradalim spomenicima i ambijentima (koji se nalaze u srcima urbanih i ruralnih cjelina Banovine pa se nikako ne smiju marginalizirati) valja profesionalno internacionalizirati. Tijelo mora biti vođeno metodološkim smjernicama koje će biti moguće nadopunjavati, no nikada na štetu kulturne baštine i zajednica koje žele pamtiti.
Stoga pozivamo nadležne da što prije pokrenu inicijativu za donošenje jasnih, preciznih, dobro promišljenih i primjenjivih načela u očuvanju kulturne baštine u potresu pogođenim krajevima. Naglašavamo da smo, kao i ranije, spremni ponuditi svoju stručnu pomoć u donošenju toga iznimno važnog nacionalnog dokumenta.
 
za Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske
dr. sc. Zvonko Maković
predsjednik DPUH-a
važna obavijest

NOVO IZDANJE

8.1.2021. u 15:33
Objavljeno:
   Martina Petrinović 8.1.2021. u 15:33
Uređeno:
   Martina Petrinović 18.1.2021. u 15:15

Drago Miletić

Medvedgrad na Oltaru domovine - pogled izbliza

Autentično svjedočanstvo stručnjaka koje dokumentira preobrazbu slavnoga burga
u dekorativni dodatak jednom naivno zamišljenu spomeniku u jeku Domovinskog rata.
 
Brojni dokumenti ovdje doneseni, od zapisnika i rasprava na kojima su sudjelovali istaknuti političari, ali i stručnjaci iz naše sredine, svjedoče o birokratskom nasilju nad strukom i dragocjen su kapital koji rad Drage Miletića pomiče iz strogo stručnoga štiva i daje mu jasan politički, štoviše moralni dignitet.
 
urednik: Zvonko Maković
ISBN 978-953-6089-50-5
368 stranica
cijena: 140 kn
 
 
važna obavijest

Hrvatski povjesničari umjetnosti

8.1.2021. u 15:24
Objavljeno:
   Martina Petrinović 8.1.2021. u 15:24
Uređeno:
   Martina Petrinović 8.1.2021. u 15:33

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske 2013. godine pokrenulo je projekt Hrvatski povjesničari umjetnosti. Organiziranjem znanstveno-stručnih skupova i objavljivanjem zbornika nastoji se rasvijetliti i vrednovati doprinos velikih prethodnika struci povijesti umjetnosti u Hrvatskoj. Održano je pet skupova, objavljena su četiri zbornika, a zbornik posvećen povjesničarski umjetnosti Olgi Maruševski je u pripremi.

 

Artur Schneider (1879.–1946.)

Povjesničar je umjetnosti čiji je izniman trud i doprinos na različitim zadacima naše struke, spletom političkih okolnosti, dugo čekao na valorizaciju. Gotovo sedam desetljeća nakon smrti njegovo zalaganje za obradu, promociju, a u Drugom svjetskom ratu i očuvanje zbirke Strossmayeorve galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiji je bio ravnatelj; njegov utjecaj kao nastavnika na studiju povijesti umjetnosti; njegov rad u promociji glazbenog života u Hrvatskoj kao tajnik najstarijeg hrvatskog Musikvereina, Hrvatskog glazbenog zavoda i osnivač ciklusa koncerata „Intimne muzičke večeri“ (1923. – 1926.) te kao prvi tajnik Jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za suvremenu glazbu; Schneiderov kritičarski rad, glazbeni i likovni; izložbe suvremenih slikara koje je priredio; istraživački rad na temama likovne ostavštine obitelji Zrinski, a posebno njegov organizacijski i stručni uspjeh u popisivanju i dokumentiranju hrvatske baštine.

Zbornik zatvara sumarna biografija i obuhvatna bibliografija Schneiderovih radova dopunjena bibliografskih pregledom radova o Arturu Schneideru.

urednica: Ljerka Dulibić // ISBN 978-953-6089-37-6 // 416 stranica s ilustracijama

 

Gjuro Szabo(1875.– 1943.)

Tekstovi u Zborniku rasvjetljuju Szabino bogato djelovanje kritičara i polemičara, utjecajnoga muzejskog djelatnika, istraživača spomenika kontinentalne i primorske Hrvatske, ažurnog pratitelja konzervatorskih trendova srednje Europe, teoretičara i praktičara konzerviranja. Zagrebačka je konferencija okupila dobre poznavatelje Szabina djela koji već godinama istraživački prate ili stručno nadopunjuju standarde koje je za života postavio, kao i mlađe kolege. Gjuro Szabo vlastitim pregnućima u širenju novih shvaćanja o spomenicima i načinima njihova očuvanja i prezentiranja htio je kultivirati, štoviše prosvijetliti najšire shvaćeni javni prostor naše zemlje. Kako pokazuju radovi u ovom zborniku, bio je glas savjesti i glasnik inovativnih konzervatorskih koncepata (po kojima se dosad uglavnom najviše i pamtio), a nakon pada Austrije ušao je u još relativno nerazvijen muzejski sustav i između svjetskih ratova poradio na njegovu jačanju i razvitku.
urednik: Marko Špikić // ISBN 978-953-6089-44-4 // 304 stranica s ilustracijama

Radovan Ivančević(1931. — 2004.)

Sveučilišni profesor, znanstvenik, istaknuti intelektualac i društveni aktivist, osoba koja je našu struku i hrvatsku kulturu zadužila iznimno mnogo. Povijest umjetnosti kako ju je ne samo prakticirao nego prije svega živio Radovan Ivančević, u znatnoj je mjeri proširila svoje polje djelovanja. Pokazala je kako nije riječo jednoj od mnogih disciplina humanističkih i društvenih znanosti, nego integralnom i neraskidivom dijelu vremena. Širok dijapazon svojega znanstvenog i nastavnog rada, od srednjeg vijeka i renesanse, pa sve do suvremenog doba širio je granice u jednom, kronološkom slijedu Ivančevićeva djelovanja. Pokazivao je i neprestano dokazivao kako njegova struka nije izolirana u znanstvene kabinete, nego da pripada vremenu u najkompleksnijem smislu riječi. Ivančevićje nejednom pokazao svoje moralne vrline koje je poistovjećivao s vrlinama vlastite struke.

urednice: Đurđa Kovačić i Martina Petrinović // ISBN 978-953-6089-38-3// 384 stranica s ilustracijama

Lelja Dobronić (1920. — 2006.)

Znanstveni doprinos Lelje Dobronić iznimno je kompleksan, a vremenski obuhvaća građu od srednjega vijeka do 20. stoljeća. Tu građu čine povijesnoumjetnička istraživanja u kojima se ističu pitanja vezana za urbanizam i arhitekturu,  pri čemu autorica nije samo ostavila neizbrisiv trag u otkrivanju novih imena graditelja i prostornih planova, već podjednako tako i onoga što čini sadržaj graditeljske baštine, trgova i ulica, a to je kultura života. Lelja Dobronić bila je velika i pasionirana poznavateljica arhiva i tu je na maestralan način povezivala sve elemente u cjelinu, od pojedinačnih ugovora, nacrta, kronika, slikovne građe do brojnih drugih sadržaja iz kojih je donosila zaključke koji čine iznimno vrijednu kulturnu povijest sredine, bilo da je riječ o Zagrebu, bilo o Hrvatskoj. S osobitom pažnjom ova je autorica istraživala povijest Zagrebačkoga kaptola, života i djelovanja pojedinih biskupa, baš kao i srednjovjekovnih viteških redova, templara, ivanovaca i drugih, ali i drugih dijelova Zagreba od Griča do gradskih predgrađa.

urednice: Đurđa Kovačić i Martina Petrinović // ISBN 978-953-6089-51-2 // 208 stranica s ilustracijama

Tri zbornika (Schneider, Ivančević, Szabo) - 130 kn (uključena dostava za Hrvatsku)

Četiri zbornika (Schneider, Ivančević, Szabo, Dobonić) - 180 kn (uključena dostava za Hrvatsku

 

 

važna obavijest

Dani otvorenih vrata udruga

24.9.2020. u 14:37
Objavljeno:
   Martina Petrinović 24.9.2020. u 14:37

Preradovićeva 44, DPUH - 1. kat

četvrtak 24.9.2020. od 11 do 14 sati

petak 25.9.2020. od 11 do 14 sati

subota 26.9.2020. od 11 do 14 sati

 

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH) strukovna je udruga osnovana 1956. godine. Okupljajući članove svojim aktivnostima - predavanjima, organiziranjem znanstveno-stručnih skupova (Hrvatski povjesničari umjetnosti), posjetima aktualnim izložbama i stručnim putovanjima te osobito izdavačkom djelatnošću (znanstveni časopis Peristil – zbornik radova za povijest umjetnosti, monografska izdanja, studije, elektronička izdanja) te objavljivanjem na vlastitim mrežnim stranicama i društvenim mrežama pridonosi rasvjetljavanju pojedinih problema hrvatske umjetnosti i pokreće akcije od interesa cjelokupnog društva vezane uz likovno umjetničku, arhitektonsku i povijesno urbanističku baštinu u Hrvatskoj.

Povjesničari umjetnosti do spoznaja dolaze kritičkim razmišljanjem, znanjem stečenim obrazovanjem i radnim iskustvom, istraživanjem i argumentiranim tvrdnjama. Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske od svog osnutka njeguje izdavačku djelatnost s ciljem da se stručnoj i široj javnosti predstave istraživanja u prvom redu nacionalne umjetničke baštine, povijesti fotografije, teorija likovne umjetnosti, likovna kritika...

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske organizira rasprodaju vlastitih izdanja - monografije, knjige, zbornici, e-izdanja... 

Besplatno dijelimo izdanja znanstvenog časopisa za povijest umjetnosti Peristil od broja 33 (1987.) do broja 54 (2011.)

POPIS KNJIGA NA RASPRODAJI

Novac prikupljen u rasprodaji DPUH će  koristiti za sanaciju prostorija oštećenih u potresu.

važna obavijest

RASPRODAJA

16.9.2020. u 15:53
Objavljeno:
   Martina Petrinović 16.9.2020. u 15:53

Nastavljamo s rasprodajom vlastitih izdanja i viška knjiga iz donacija. Besplatno dijelimo stara izdanja Peristila od broja 33 (1987.) do broja 55 (2012.)

Radno vrijeme ureda:

Ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 11 do 14 sati.

Srijedom od 15 do 18 sati

DPUH, Preradovićeva 44

Sva izdanja DPUH-a mogu se kupiti u tajništvu u gotovini.

Popis DPUH-ovih izdanja na rasprodaji

http://www.dpuh.hr/index.php?show=page.php&idPage=131

 

Za dostave u Hrvatskoj koristimo kurirsku službu DPD i Hrvatsku poštu. Plaćanje je unaprijed prema ponudi - potrebno je poslati mail na dpuh@inet.hr

 

rasprodaja rujan

važna obavijest

Žarko Domljan (1932.-2020.)

7.9.2020. u 14:51
Objavljeno:
   Martina Petrinović 7.9.2020. u 14:51
Uređeno:
   Martina Petrinović 7.9.2020. u 14:51
Žarko Domljan, povjesničar umjetnosti, leksikograf i političar (Imotski, 14. rujna 1932.). Od 1942. živi u Zagrebu, gdje je završio realnu gimnaziju 1951., srednju glazbenu školu 1955. te diplomirao povijest umjetnosti i anglistiku na Filozofskom fakultetu 1958. godine. Doktorirao je na istom fakultetu 1973. s temom "Arhitekt Hugo Ehrlich i arhitektura u Hrvatskoj u njegovo doba". Doktorat je u obliku knjige objavilo Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske 1979. godine. Između 1969. i 1972. godine bio je predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.
Predmet njegovog znanstvenog rada je moderna arhitektura i urbanizam, napose hrvatska arhitektura kraja 19. i početka 20. stoljeća. Znanstvene je radove te likovne prikaze i kritike objavio u više zbornika, časopisa i novina (15 dana, Naše teme, Telegram, Arhitektura, Život umjetnosti, Peristil, Čovjek i prostor, Sinteza, Bulletin JAZU, Radovi Instituta za povijest umjetnosti. U knjizi "Arhitektura XX vijeka" (Beograd, Zagreb, Mostar, 1986.), u seriji Umjetnost na tlu Jugoslavije, napisao pregled "Arhitektura XX stoljeća u Hrvatskoj". Bio je glavni urednik časopisa Život umjetnosti (1969.–1976.), u Institutu za povijest umjetnosti vodio je projekte Umjetnička topografija Hrvatske i Sintezni prikaz umjetnosti u Hrvatskoj. Kao urednik u Leksikografskom zavodu monografskim je člancima i sintetičkim prikazima surađivao u Enciklopediji likovnih umjetnosti, Enciklopediji Jugoslavije, Općoj enciklopediji, Leksikonu LZ, Likovnoj enciklopediji Jugoslavije, kojoj je bio glavnim urednikom (1978.–1992.), i u Hrvatskom biografskom leksikonu. Od 1992. glavni je urednik Enciklopedije hrvatske umjetnosti. Surađuje također u Thieme-Becker Künstlerlexikon (Leipzig) i Österreichisches biographisches Lexikon (Beč). Pisao je i o biografskim zbirkama i leksikonima (Anzeiger der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Forum).
Žarko Domljan svoju je bogatu radnu karijeru započeo u Hrvatskom narodnom kazalištu kao član orkestra od 1955. do 1957. godine, radio je u Leksikografskom zavodu od 1958. do 1986., te od 1987. do 1990. u Institutu za povijest umjetnosti. Na izborima 1990. na listi Hrvatske demokratske zajednice izabran je za zastupnika u Saboru Republike Hrvatske i postao njegov prvi predsjednik, a nakon izbora 1992. njegov potpredsjednik i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku.
Žarko Domljan sudjelovao je u izradi i vodio niz važnih leksikografskih projekata koji se tiču povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, a to su u prvom redu Likovna enciklopedija Jugoslavije i Enciklopedija Hrvatske Umjetnosti, bio je u Institutu za povijest umjetnosti jedan od urednika prvih izdanja umjetničke topografije i programa sinteznog pregleda hrvatske povijesti umjetnosti. Kao sudionik u izgradnji struke od šezdesetih godina 20. stoljeća Žarko Domljan dao je nekoliko kritičkih opaski o općem stanju u hrvatskoj povijesti umjetnosti koje je izložio na 4. kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u studenom 2016. godine.
„1. Postoji atmosfera nezamjeranja među kolegama, nedostaje kritičkih osvrta i stručne polemike. Sve same pohvale i panegirici. Takva je atmosfera nezdrava za struku.
2. Prečesto se u radovima zanemaruje vrijednosni kriterij, čime dolazi do nekritičkog gomilanja materijala. Tako nastaju knjige koje se jedva drže u ruci i izložbe na kojima trećina djela nema umjetničke vrijednosti. Sve što ne može izdržati vrijednosni kriterij pripada doduše povijesti, ali ne i povijesti umjetnosti!
3. Većina kolega preferira specijalističke teme, teško se odlučuju za šire zahvate, što zahtijeva više vremena i truda. To je jedan od razloga zašto se teško ostvaruju odnosno ostaju neostvareni ambiciozniji stručni projekti.
4. Morao bi postojati dugoročni plan istraživanja i prezentacije naše nacionalne umjetničke baštine, i to u obliku jedne zajedničke redakcije, koja bi pratila i godišnje evaluirala izvršenje plana. Neophodno je objavljivanje radova na stranim jezicima, bez čega ostajemo u svijetu nepoznati.
5. Jedan od glavnih nedostataka, ne samo u našoj struci, je nepostojanje jasnoga vodstva, a to znači čvrste organizacije i zatim koordinacije među glavnim akterima projekata. To se očitovalo kod Sinteznog pregleda, a još više kod Umjetničke topografije.“
 
Žarko Domljan preminuo je u Zagrebu 5. rujna 2020. Zadužio je našu struku svojim istraživanjima, izdavačkim projektima koji su učvrstili znanstvene temelje povijesti umjetnosti u Hrvatskoj te neizmjernom pokretačkom energijom vizionara.
 
važna obavijest

PREDAVANJE

4.9.2020. u 14:13
Objavljeno:
   Martina Petrinović 4.9.2020. u 14:13
Uređeno:
   Martina Petrinović 4.9.2020. u 15:27

dr. sc. Lovorka Magaš Bilandžić

 

„Reklama je moć...!“ Sergije Glumac i oblikovanje svakodnevice 1920-ih i 1930-ih

 

PETAK, 4. rujna 2020. u 18 sati

 

 

ZG DESIGN WEEK

lokacija: Tehnički muzej Nikola Tesla / Hala V - dvorište

 

Međuratno razdoblje u Hrvatskoj obilježeno je intenzivnim razvojem vizualnih komunikacija, oglašavanja i tržišnog komuniciranja – „reklamni grafičari“ i zavodi utemeljeni po uzoru na inozemne agencije promovirali su stvaranje modernih i funkcionalnih reklama, a o načinima oglašivačkog djelovanja raspravljalo se u stručnim časopisima i novinama poput Jutarnjeg lista u kojemu je 1930-ih izlazila rubrika „Reklama je moć...!“. Važnu ulogu u uvođenju i širenju modernoga grafičkog dizajna imao je grafičar, grafički dizajner i scenograf Sergije Glumac koji je samostalno i u sklopu Zavoda Imago u hrvatski oglašivački prostor unio nove modele komuniciranja. Njegove vizualno atraktivne reklame oblikovale su svakodnevicu 1920-ih i 1930-ih te svjedočile o tadašnjim potrebama, navikama i željama te fenomenima koji su obilježili društveni, kulturni i gospodarski život – od fascinacije modernom tehnologijom i zvučnim filmom, uzleta kulta tijela, afirmiranja nove žene kao ikone stila do jačanja turizma, kozmetičke, uljarske i drugih industrija.

Lovorka Magaš Bilandžić povjesničarka umjetnosti koja je doktorirala na temu opusa grafičara, grafičkog dizajnera, slikara i scenografa Sergija Glumca. Svoja istraživanja objavila je u monografiji "Sergije Glumac" (Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2019.). Područje njezina interesa vezano je uz modernu i suvremenu umjetnost, ponajprije grafički dizajn, fotografiju, scenografiju, grafiku i povijest izložaba. Zaposlena je na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

Predavanje se održava na otvorenom uz pridržavanje epidemioloških uputa.

www.zagrebdesigweek.com

važna obavijest

Tonko Maroević (1941.-2020.)

12.8.2020. u 12:09
Objavljeno:
   Martina Petrinović 12.8.2020. u 12:09
Uređeno:
   Martina Petrinović 12.8.2020. u 12:20

 

Akademik Tonko Maroević zasigurno je središnja figura struke povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, a moglo bi se to reći i za cjelokupni hrvatski kulturni život. Od struke povijesti umjetnosti nimalo manje značajna nije njegova prisutnost u književnosti, autorskoj i prijevodnoj; ostavio je važan trag u kazalištu, surađivao je i na polju glazbe. Povezujući različite sfere umjetničkog i znanstvenog stvaralaštva povezivao je i različite stvaralačke orijentacije, pripremljen na razumijevanje i toleranciju svojom sveobuhvatnom kulturom i naobrazbom. Po mnogi put valja se prisjetiti rečenice Radovana Ivančevića da „za Tonka Maroevića slikari slikaju i pisci pišu“, rečenice koja je utvrdila kako Maroevićev utjecaj na hrvatski kulturni i znanstveni život, aklamacijsku recepciju njegova djelovanja, tako i činjenicu da je Maroević za ovu sredinu postao i jest nosilac kriterija. Jednako tako valja spomenuti i njegove društvene angažmane u kojima se nikada nije štedio, od Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društva književnika i Društva pisaca, Društva književnih prevodilaca, Hrvatskog centra PEN-a, Matice hrvatske, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti... svih mogućih odbora, povjerenstava i komisija, bezbrojnih recenzija, predgovora, pogovora, mentorstava, predavanja, simpozija, održanih sati nastave na fakultetima i akademijama, uredništava i uređivanja knjiga i časopisa... Maroević je vezao Hrvatsku sa svijetom svojim bogatim kontaktima posebno s romanskim sredinama, ali je jednako tako vezao Hrvatsku i s njom samom, ne odbijajući sudjelovati u događajima  najmanjih  mjesta koja bi po njemu odmah postajala vidljiva i zanimljiva. Njegova posvemašnja nesebičnost i pravednost stvorile su mu i ugled etičkog arbitra. U Hrvatskoj Tonko Maroević jest punctum credibile.

Rođen je u Splitu 22. listopada 1941. Diplomirao je  komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. Doktorirao je 1976. s temom koja povezuje dva osnovna polja njegova djelovanja, likovne umjetnosti i književnost („Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od Moderne do danas“). Mentor mu je bio profesor Milan Prelog. Od 1965. do 1970. Maroević je bio Prelogov asistent na Katedri za povijest umjetnosti srednjega vijeka. 1970. prešao je na Institut za povijest umjetnosti gdje je radio do umirovljenja 2011. Osamnaest godina bio je predsjednik Znanstvenog vijeća Instituta (1993.—2011). Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanpsti i umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu.

Više od pola stoljeća bavio se znanstvenim istraživanjem moderne hrvatske umjetnosti, djelujući i kao likovni kritičar i esejist. Njegovim su monografijama i studijama interpretirani i valorizirani opusi brojnih slikara i kipara 20. stoljeća, tako Borisa Bućana, Nives Kavurić-Kurtović, Dragice Cvek Jordan, Ivana Lackovića Croate, Dimitrija Popovića, Vasilija Jordana, Biserke Baretić, Zlatka Kauzlarića Atača, Vojina Bakića, Voje Radoičića, Ante Kaštelančića, Antuna Zupe, Zlatka Šimunovića, Dalibora Jelavića, Eugena Buktenice, Antuna Babića, Šime Perića, Marina Tartaglie, Fulvija Juiričića, Jakova Bratanića, Josipa Trostmanna, Miljenka Stančića... Dvije knjige eseja naslovljene su „Slike i slikama predgovaranje : pisani portreti“, „Napisane slike. Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do postmoderne“. Pojedine znanstvene, stručne i esejističke tekstove nemoguće je nabrojiti, jer bibliografija Tonka Maroevića prelazi tisuću jedinica.

Priredio je niz značajnih retrospektivnih i monografskih izložaba, s katalozima,  u zemlji i inozemstvu: Ordana Petlevskog, Ernesta Tomaševića, Ivana Meštrovića (Milano), Miroslava Šuteja, Vladimira Varlaja, Ede Murtića, Zlatana Vrkljana, Vjekoslava Karasa, Nives Kavurić-Kurtović, Nevenke Đorđević, Koste Angelija Radovanija, Šime Perića, Marijana Guva, Ante Škaričića, Zlatka Boureka, Marina Tartaglie, Bele Csikosa Sessije... također niz problemskih izložaba kao „Post prije transa“, ili „Od Hermana do Sedera“ (Venecija)... Značajna je njegova dionica (19. i 20. stoljeće) u izložbi „Tisuću godina hrvatske skulpture“ te autorstvo gostujuće izložbe za inozemstvo „Suvremeni hrvatski crtež“.

Vodio je znanstvene projekte „Umjetnost, povijest, politika. Hrvatska u europskom prostoru 20. stoljeća“  te „Modernost, modernizam i postmodernizam u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća“.

Njegova usporedna književna djelatnost jednako je tako opsežna i priznata: na području poezije (deset knjiga pjesama), antologiziranja (hrvatske i katalonske poezije), esejistike i kritike. Iz njegove književne, kao i iz povijesnoumjetničke produkcije mogao bi se raditi samo izbor, jer je broj objavljenih radova nepregledan.

Kad je Tonko Maroević prvi put bio biran u tada Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti otklonio je tu čast, jer u svojoj istinskoj skromnosti i pravednosti nije želio ući u tu ustanovu prije svoga negdašnjeg profesora, Radovana Ivančevića (1931.—2004.). Godine 2013. nakon stanovite količine proteklog života, Tonko Maroević primio je nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević“ za životno djelo. U Hrvatskoj nema nagrade koju Tonko Maroević nije zaslužio. Zaslužio je i one kojih još nema. Jer za ovu zemlju Tonko Maroević je nagrada.

Tonko Maroević preminuo je 11. kolovoza 2020. u Starom Gradu na Hvaru gdje je odrastao.

 

Tonko Maroević, Institut za povijest umjetnosti, 2000. (foto: Milan Drmić)

važna obavijest

PERISTIL poziv // call for papers

31.7.2020. u 14:39
Objavljeno:
   Martina Petrinović 31.7.2020. u 14:39
Uređeno:
   Martina Petrinović 31.7.2020. u 14:40

PERISTIL 63/2020

Zbornik radova za povijest umjetnosti

Pozivamo članove Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i kolege iz Hrvatske i inozemstva na predaju stručnih i znanstvenih tekstova za objavljivanje u 62. broju Peristila.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske redovito izdaje Peristil od 1954. godine. Peristil je znanstveni godišnjak u otvorenom pristupu u kojem se objavljuju recenzirani znanstveni i stručni radovi iz područja povijesti umjetnosti i srodnih društveno humanističkih znanosti.

Primaju se isključivo neobjavljeni tekstovi na hrvatskom ili nekom stranom jeziku.

Svi brojevi Peristila besplatno su dostupni u otvorenom pristupu na Portalu znanstvenih časopisa RH Hrčak https://hrcak.srce.hr/peristil.

Peristil je kategoriziran kao A1 časopis u Hrvatskoj, indeksiran je u međunarodnim bazama ERIH i EBSCO te direktoriju časopisa u otvorenom pristupu DOAJ

Rok za predaju: 1. listopada 2020.

Upute autorima

Uredništvo prima isključivo neobjavljene rukopise.

Tekst treba imati do 16 kartica / 1 autorski arak/ i 10 slikovnih priloga i biti uređen prema uputama objavljenim na www.dpuh.hr.

Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije.

Autori neće biti upoznati s imenima recenzenata od strane uredništva, a i sami recenzenti moraju voditi računa o povjerljivosti i svojem pravu na anonimnost.

Konačnu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajući u obzir mišljenja recenzenata.

Uredništvo autora obavještava o provedenom postupku recenzije i eventualnim dopunama ili ispravcima koje je autor obvezan unijeti prije konačnog prihvaćanja priloga za objavljivanje.

Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i uredništva i završni tekst dostaviti u roku od 20 dana. Ako autor ne poštuje ovaj rok, članak se ne objavljuje.

Autori podmiruju troškove nabavljanja ilustracija, fotografija i arhitektonskih nacrta u fotoarhivima i drugim ustanovama.

Časopis autorima ne naplaćuje objavu radova.

Upute za objavljivanje radova u Peristilu.

 

Uredništvo časopisa Peristil:

http://www.dpuh.hr/index.php?show=page.php&idPage=127

 

PERISTIL 63/2020

Scholarly Journal of Art History

Submission deadline: 1 October 2020

 

Author guidelines

Peristil, scholarly journal of art history has been regularly published by The Croatian Society of Art Historians since 1954. Peristil is an open access annual scientific journal that contains peer reviewed articles in the field of art history and related social sciences and humanities.

Editorial board accepts only previously unpublished manuscripts.

Each accepted manuscript is subjected to at least two independent reviews provided by the editorial board. The peer-review process is confidential and identities of authors and reviewers are not released.

The editorial board makes final decision on article category taking into account the peer review suggestions.

Authors will get information about the peer review process and possible additions or corrections that should be made before the final acceptance of the manuscript.

Authors are required to follow the instructions of the reviewers and editorial board and submit the revised text within 20 days. In case the authors fail to submit the text in this period, the text will not be published.

Authors will cover all copyright expenses in archives and other institutions in order to publish illustrations, photographs and architectural drawings.

Authors are asked to adjust their texts according to the technical instructions published on www.dpuh.hr.

Journal does not charge article-processing.

Peristil editorial board:

http://www.dpuh.hr/index.php?show=page.php&idPage=127