DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

Knjiga Intervjui. Četiri desetljeća s umjetnicima hrvatske likovne scene Elene Cvetkove u izdanju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske nagrađena je prestižnom europskom nagradom za dizajn European Design Awards (ED-Awards). Dizajner knjige Tomislav Vlainić (DZN studio) primio je brončanu nagradu u kategoriji oblikovanje knjige. ED-Awards je godišnja nagrada koja se dodjeljuje europskim dizajnerima za izniman rad u polju komunikacijskog dizajna, a o dobitnicima odlučuju predstavnici 15 europskih časopisa posvećenih dizajnu. Dodjela ED-Awards nagrada održana je 27. svibnja 2017. u Portu u Portugalu.

Razgovori novinarke Elene Cvetkove s umjetnicima hrvatske likovne scene nastali su u razdoblju od 1962. do 2001. godine i izvorno su bili objavljeni u hrvatskom dnevnom tisku. Knjiga predstavlja kroniku zbivanja i odraz je promjena u umjetnosti, društvu i politici prema umjetnosti u dugom razdoblju od 40 godina, od vremena socijalističke Hrvatske do početka njezine nezavisnosti o čemu svjedoče riječi samih umjetnika (Mirko Rački, Vojin Bakić, Boris Bućan, Krsto Hegedušić, Branko Ružić..).U knjizi je objavljena selekcija od 145 intervjua sa 117 umjetnika. Dinamičnost forme pitanje-odgovor prati atraktivan i specifičan prijelom knjige što je prepoznao i stručni europski žiri za dizajn. 

https://europeandesign.org/submissions/book-of-interviews/

https://www.facebook.com/europeandesign.org/?fref=ts

obrazloženja

PROGRAM

KNJIGA SAŽETAKA

HERA TransCultAA

ponedjeljak, 24. travnja 2017. u 12 sati

DPUH, Preradovićeva 44

Transfer of Cultural Objects in the Alpe Adria Region in the 20th Century (TransCultAA) je zajednički znanstveno-istraživački projekt četiri istraživačka tima iz četiri zemlje (Njemačka, Italija, Slovenija, Hrvatska, uz pridružene partnere iz Austrije), financiran od strane HERA JRP (Humanities in the European Research Area Joint Research Programme), kao jedan od osamnaest projekata od ukupno kandidiranih više od šest stotina projektnih prijedloga na HERA natječaju Uses of the Past 2016-2019.

Institucionalni nositelj hrvatskog dijela projekta je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, institucija u svojstvu pridruženog partnera za hrvatski dio projekta je Hrvatski restauratorski zavod, a daljnja institucionalna suradnja tijekom implementacije projekta u Hrvatskoj planirana je i s Odjelom za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru.

Projekt i tijek dosadašnjega istraživanja predstavit će voditeljica hrvatskog istraživačkog tima Ljerka Dulibić, članovi hrvatskog istraživačkog tima Iva Pasini Tržec, Antonija Mlikota i Ivan Ferenčak te Višnja Bralić.

APEL  ZA  ZAŠTITU  SREDIŠTA GRADA KOPRIVNICE

U najstrožem središtu grada Koprivnice, točnije u kompleksu Gradskoga parka i Zrinskoga trga, Gradska je uprava krenula u velike građevinske radove. To, dakako, ne bi bilo ništa zabrinjavajuće da se posao vodi legalnim putem i da se ne oštećuje najvrjednija kulturna baština Koprivnice.

Naime, Gradska je uprava bez konzultacije javnosti i bez arhitektonsko-urbanističkog natječaja naručila putem bagatelne nabave izradu arhitektonsko-urbanističkog projekta za Gradski park. Nakon brojnih prozivanja Gradska je uprava izdala priopćenje u kojemu tvrdi da natječaj nije bio potreban, što se može kvalificirati kao evidentno kršenje zakonom određenih pravila. Kako se radi o najvažnijemu dijelu grada u kojemu se nalaze dragocjeni arheološki nalazi, kao što su temelji romaničke crkve iz 12. stoljeća i specifičnoj artikulaciji prostora parka nastaloj nakon rušenja gradskih bedema, to se ovim intervencijama u cijelosti mijenja identitet ovoga grada. Gradski park i Zrinski trg nastajali su planiranim višestoljetnim zalaganjem građana i gradskih uprava te definirali prepoznatljivi urbani identitet Koprivnice.

Apeliramo na sve relevantne instance, prije svega na Gradsku upravu grada Koprivnice, Ministarstvo kulture RH sa službama zaštite kulturne baštine i strukovna udruženja da spriječe ovaj vandalski čin, koji u konačnici može imati velikih posljedica.

Napominjemo još jednom kako je riječ o zadiranju u javno gradsko i kulturno dobro mimo provedenog javnoga natječaja, te obmanjivanju javnosti. Koprivnica je grad iznimno važne prošlosti osobito prepoznatljive u središnjoj gradskoj zoni.

Svako nestručno zadiranje u najdragocjenije resurse spomeničke baštine nedopustivo je, jer posljedice toga štete identitetu ovoga grada.

dr. sc. Zvonko Maković

predsjednik DPUH-a

DOPIS

OČITOVANJE MINISTARSTVA KULTURE - dopis Ministarstva kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine, Sektor za konzervatorske odjele i inspekciju, Konzervatorski odjel u Bjelovaru

Znakovite promjene u umjetničkom tretmanu fotografije koincidiraju s razdobljem secesije u umjetnosti. Secesija u doslovnom smislu odvajanja, odnosno odcjepljenja, započela je u fotografiji nešto ranije nego što će taj pojam, poglavito u Austriji, pa tako i u našim krajevima, postati stilskom odrednicom. Pojava novih tehnika plemenitih tiskova omogućila je fotografiji da se uključi i prati općenite zahtjeve u likovnoj umjetnosti vremena Vladajući stil naziva se piktorijalizam koji teži slikovitom. Fotografi su željeli postići meke konture tipične za slikarstvo i kreirati sfumatoznu atmosferu kroz subjektivnu vizualnu ekspresiju. 
Cilj je bila metafora, ekspresija, a ne opis; unikat, a ne multipl.
Poslije Prvoga svjetskog rata u fotografiju ulaze neki od ekspresionističkih postulata suvremenog njemačkog nijemog filma. 
Pojavom Nove objektivnosti i Bauhausa prihvaćaju se načela „nove fotografije“ – nova tipologija i pristup motivu te fotografska sintaksa primjerena medijskoj posebnosti.

Marija Tonković rođena je 1949. godine u Rijeci. Gimnaziju je pohađala i maturirala u Dubrovniku. Diplomirala je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu obranila je 1994. magistarski rad „Juraj i Karlo Drašković u kontekstu hrvatske fotografije 19. stoljeća“ i 2012. doktorski rad „Fotograf Franjo Mosinger u kontekstu Nove objektivnosti i Bauhausa“. Od 1978. do 2014. godine zaposlena je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu gdje je bila dugogodišnja voditeljica Zbirke starije fotografije. Autorica je niza tekstova o povijesti fotografije u Hrvatskoj. 

Potkraj 19. stoljeća engleski je estet Walter Pater smatrao da sve umjetnosti teže prema muzičkom stanju. Zaključio je to pred Giorgioneovim slikama na kojima su teme uzmakle pred ugođajem – a ugođaj je muzički pojam! Nicolas Poussin, za kojeg je slikarstvo bilo poput muzike, slikao je u različitim tonalitetima. Za Johannesa Keplera u različitim su tonalitetima kružili planeti, sugerirajući sklad koji je mišlju, računom i slikom nadomještao svoju nečujnost. I sv. Augustin pisao je o muzici bez prosudbe sluha. Uoči sveopćeg muzičkog stanja zanijemjelu je muziku reprezentirala arhitektura – podsjećajući da su zidine Tebe sa sedmerim vratima bile utvrđene Amfionovom svirkom na dobro ugođenoj liri sa sedam žica.

Marcel Bačić, rođen je 1948. godine u Zagrebu, akademski slikar i glazbenik, teoretičar, likovni i glazbeni kritičar.  Nakon gimnazije i srednje muzičke škole završio je Akademiju likovnih umjetnosti i Muzičku akademiju u Zagrebu. Izvanredni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i predsjednik Hrvat­skog glazbenog zavoda. Uz brojne znanstvene radove, studije, eseje, javna predavanja i radijske emisije te prijevode, napisao je i priredio desetak knjiga i brošura.

Rajka Dobronić-Mazzoni

HARFA U HRVATSKOJ LIKOVNOJ UMJETNOSTI

dvojezično izdanje (hrvatsko i englesko)

Izdavač: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske
Urednik: Radovan Ivančević
Prijevod na engleski: Graham McMaster, Vladimir P. Goss
Likovno oblikovanje i prijelom: Iva Babaja
Zagreb, 2004.
ISBN 953-6089-12-2
212 stranica u boji

CIJENA DO 31. OŽUJKA 2017. - 25 kn (poštarina za Hrvatsku uključena u cijenu)
narudžbe primamo na mail dpuh@inet.hr

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske oštro osuđuje bezobzirni odnos prema spomeničkoj sredini Dubrovnika za svrhe filma „Robin Hood: Origins“ kao prekomjernu eksploataciju i sramotnu degradaciju jednog od najvažnijih hrvatskih spomenika s atributom svjetske baštine. Dio Straduna i prostor Posata od Ploča poslužili su kao armatura za kulisu kvazisrednjovjekovnog grada, koja ih je potpuno prekrila drvenim konstrukcijama. Stradun je bio za vrijeme postavljanja kulisa opterećen teškim vozilima, (kamionima, dizalicama i sl.), pretvoren u radionicu i logorište, za vrijeme snimanja njime su prolazili konji nezaštićenih kopita, dok je potpuno maskirani Posat bio zasut šljunkom i pijeskom. Konstrukcije su se bez mjera zaštite postavljale na zidove građevina. Vrhunac je bio završni prizor paljenja kvazisela u Posatu, što je prikazano kao „specijalni efekt“, a zapravo je to bio kontrolirani požar. Nakon snimanja na oba poprišta, na putovima do njih i nizu objekata ostale su višestruke štete, o kojima imamo svjedočenja dubrovačkih arhitekata.

Čuvanju baštine pretpostavljen je materijalni interes i prestiž, kako se to moglo razabrati iz riječi bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića. Javne površine i kulturno dobro u potpunosti su i bez ikakvih uvjeta stavljeni na raspolaganje filmskoj ekipi, i to besplatno, tako da gradski proračun od te produkcije nema nikakve koristi, ali gradska vlast navodi da su financijsku korist ostvarile uslužne djelatnosti, pojedinci angažirani kao statisti i sl. Kao najveća korist navodi se popularizacija Dubrovnika kao mjesta te produkcije, kao i prijašnjih i budućih produkcija koje je ugovorio bivši gradonačelnik, najavljujući Dubrovniku budućnost najvećeg poprišta snimanja filmskih megaspektakala. Podsjećamo, da prema izmjenama Zakona o audiovizualnim djelatnostima iz 2012. godine Država ima obvezu isplatiti producentu u ime povrata 20 % potrošene svote u Hrvatskoj, tako da Grad i Država u velikom dijelu financiraju film. Iz toga proizlazi da je dominantna korist propaganda Grada, odnosno još jedan poticaj za njegovu eksploataciju kao sirovine za turističku, filmsku i zabavnu industriju.

Pozivamo na odgovornost najprije gradsku vlast Dubrovnika koja je bez ikakvih uvjeta i ograničenja (npr. pravilnika o komercijalnom korištenju javnih površina) dopustila proizvoljno raspolaganje kulturnim dobrom najviše kategorije i njegovo besprimjerno poniženje. Postavljamo pitanje legalnosti procedure odlučivanja, odnosno poštivanja zakona, o čemu ćemo postaviti upit DORH-u.

Nadalje, postavljamo pitanje odgovornosti Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH u Dubrovniku, koji je s producentom sklopio ugovor u kojem se navodi mogućnost oštećenja, odnosno producentova obveza popravka. Misija zaštite je čuvanje kulturnog dobra, a s njome je načelno nespojiva bilo kakva spekulacija o njegovom svjesnom oštećivanju, mehaničkom ili vatrom – o čemu je u ovom slučaju riječ.

Pozivamo Ministarstvo kulture RH da obuhvatno i precizno analizira prikazanu situaciju – genezu i učinke, da utvrdi odgovornosti i poduzme mjere da se nešto slično više ne dogodi. Prisutnost filmskih ekipa i velikih produkcija mora se regulirati posebnim dokumentima, koji obvezuju sve aktere.

Dubrovnik nije svojina gradskih vlasti ni gradonačelnika ni građana koji ga sada nastavaju; njime se ne može raspolagati kako je kome drago, a najmanje kao komercijalnim resursom.

Dubrovnik je nacionalni i svjetski spomenik kulture, a dužnost je sadašnje generacije da ga u što boljem stanju prenese budućnosti. To što mu je naneseno recentnom zlouporabom rezultat je poremećenog sustava vrijednosti.

Ovaj prosvjed upućen je Ministarstvu kulture RH, Svjetskom komitetu za baštinu (WHC) UNESCO-a, hrvatskim institucijama koje se bave baštinom i medijima.

dr. sc. Zvonko Maković
predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske

DOKUMENT