DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

dr. sc. Lovorka Magaš Bilandžić

„Reklama je moć...!“ Sergije Glumac i oblikovanje svakodnevice 1920-ih i 1930-ih

PETAK, 4. rujna 2020. u 18 sati

ZG DESIGN WEEK

lokacija: Tehnički muzej Nikola Tesla / Hala V - dvorište

Međuratno razdoblje u Hrvatskoj obilježeno je intenzivnim razvojem vizualnih komunikacija, oglašavanja i tržišnog komuniciranja – „reklamni grafičari“ i zavodi utemeljeni po uzoru na inozemne agencije promovirali su stvaranje modernih i funkcionalnih reklama, a o načinima oglašivačkog djelovanja raspravljalo se u stručnim časopisima i novinama poput Jutarnjeg lista u kojemu je 1930-ih izlazila rubrika „Reklama je moć...!“. Važnu ulogu u uvođenju i širenju modernoga grafičkog dizajna imao je grafičar, grafički dizajner i scenograf Sergije Glumac koji je samostalno i u sklopu Zavoda Imago u hrvatski oglašivački prostor unio nove modele komuniciranja. Njegove vizualno atraktivne reklame oblikovale su svakodnevicu 1920-ih i 1930-ih te svjedočile o tadašnjim potrebama, navikama i željama te fenomenima koji su obilježili društveni, kulturni i gospodarski život – od fascinacije modernom tehnologijom i zvučnim filmom, uzleta kulta tijela, afirmiranja nove žene kao ikone stila do jačanja turizma, kozmetičke, uljarske i drugih industrija.

Lovorka Magaš Bilandžić povjesničarka umjetnosti koja je doktorirala na temu opusa grafičara, grafičkog dizajnera, slikara i scenografa Sergija Glumca. Svoja istraživanja objavila je u monografiji "Sergije Glumac" (Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2019.). Područje njezina interesa vezano je uz modernu i suvremenu umjetnost, ponajprije grafički dizajn, fotografiju, scenografiju, grafiku i povijest izložaba. Zaposlena je na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Predavanje se održava na otvorenom uz pridržavanje epidemioloških uputa.

www.zagrebdesigweek.com

Akademik Tonko Maroević zasigurno je središnja figura struke povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, a moglo bi se to reći i za cjelokupni hrvatski kulturni život. Od struke povijesti umjetnosti nimalo manje značajna nije njegova prisutnost u književnosti, autorskoj i prijevodnoj; ostavio je važan trag u kazalištu, surađivao je i na polju glazbe. Povezujući različite sfere umjetničkog i znanstvenog stvaralaštva povezivao je i različite stvaralačke orijentacije, pripremljen na razumijevanje i toleranciju svojom sveobuhvatnom kulturom i naobrazbom. Po mnogi put valja se prisjetiti rečenice Radovana Ivančevića da „za Tonka Maroevića slikari slikaju i pisci pišu“, rečenice koja je utvrdila kako Maroevićev utjecaj na hrvatski kulturni i znanstveni život, aklamacijsku recepciju njegova djelovanja, tako i činjenicu da je Maroević za ovu sredinu postao i jest nosilac kriterija. Jednako tako valja spomenuti i njegove društvene angažmane u kojima se nikada nije štedio, od Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društva književnika i Društva pisaca, Društva književnih prevodilaca, Hrvatskog centra PEN-a, Matice hrvatske, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti... svih mogućih odbora, povjerenstava i komisija, bezbrojnih recenzija, predgovora, pogovora, mentorstava, predavanja, simpozija, održanih sati nastave na fakultetima i akademijama, uredništava i uređivanja knjiga i časopisa... Maroević je vezao Hrvatsku sa svijetom svojim bogatim kontaktima posebno s romanskim sredinama, ali je jednako tako vezao Hrvatsku i s njom samom, ne odbijajući sudjelovati u događajima  najmanjih  mjesta koja bi po njemu odmah postajala vidljiva i zanimljiva. Njegova posvemašnja nesebičnost i pravednost stvorile su mu i ugled etičkog arbitra. U Hrvatskoj Tonko Maroević jest punctum credibile.

Rođen je u Splitu 22. listopada 1941. Diplomirao je  komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. Doktorirao je 1976. s temom koja povezuje dva osnovna polja njegova djelovanja, likovne umjetnosti i književnost („Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od Moderne do danas“). Mentor mu je bio profesor Milan Prelog. Od 1965. do 1970. Maroević je bio Prelogov asistent na Katedri za povijest umjetnosti srednjega vijeka. 1970. prešao je na Institut za povijest umjetnosti gdje je radio do umirovljenja 2011. Osamnaest godina bio je predsjednik Znanstvenog vijeća Instituta (1993.—2011). Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanpsti i umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu.

Više od pola stoljeća bavio se znanstvenim istraživanjem moderne hrvatske umjetnosti, djelujući i kao likovni kritičar i esejist. Njegovim su monografijama i studijama interpretirani i valorizirani opusi brojnih slikara i kipara 20. stoljeća, tako Borisa Bućana, Nives Kavurić-Kurtović, Dragice Cvek Jordan, Ivana Lackovića Croate, Dimitrija Popovića, Vasilija Jordana, Biserke Baretić, Zlatka Kauzlarića Atača, Vojina Bakića, Voje Radoičića, Ante Kaštelančića, Antuna Zupe, Zlatka Šimunovića, Dalibora Jelavića, Eugena Buktenice, Antuna Babića, Šime Perića, Marina Tartaglie, Fulvija Juiričića, Jakova Bratanića, Josipa Trostmanna, Miljenka Stančića... Dvije knjige eseja naslovljene su „Slike i slikama predgovaranje : pisani portreti“, „Napisane slike. Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do postmoderne“. Pojedine znanstvene, stručne i esejističke tekstove nemoguće je nabrojiti, jer bibliografija Tonka Maroevića prelazi tisuću jedinica.

Priredio je niz značajnih retrospektivnih i monografskih izložaba, s katalozima,  u zemlji i inozemstvu: Ordana Petlevskog, Ernesta Tomaševića, Ivana Meštrovića (Milano), Miroslava Šuteja, Vladimira Varlaja, Ede Murtića, Zlatana Vrkljana, Vjekoslava Karasa, Nives Kavurić-Kurtović, Nevenke Đorđević, Koste Angelija Radovanija, Šime Perića, Marijana Guva, Ante Škaričića, Zlatka Boureka, Marina Tartaglie, Bele Csikosa Sessije... također niz problemskih izložaba kao „Post prije transa“, ili „Od Hermana do Sedera“ (Venecija)... Značajna je njegova dionica (19. i 20. stoljeće) u izložbi „Tisuću godina hrvatske skulpture“ te autorstvo gostujuće izložbe za inozemstvo „Suvremeni hrvatski crtež“.

Vodio je znanstvene projekte „Umjetnost, povijest, politika. Hrvatska u europskom prostoru 20. stoljeća“  te „Modernost, modernizam i postmodernizam u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća“.

Njegova usporedna književna djelatnost jednako je tako opsežna i priznata: na području poezije (deset knjiga pjesama), antologiziranja (hrvatske i katalonske poezije), esejistike i kritike. Iz njegove književne, kao i iz povijesnoumjetničke produkcije mogao bi se raditi samo izbor, jer je broj objavljenih radova nepregledan.

Kad je Tonko Maroević prvi put bio biran u tada Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti otklonio je tu čast, jer u svojoj istinskoj skromnosti i pravednosti nije želio ući u tu ustanovu prije svoga negdašnjeg profesora, Radovana Ivančevića (1931.—2004.). Godine 2013. nakon stanovite količine proteklog života, Tonko Maroević primio je nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević“ za životno djelo. U Hrvatskoj nema nagrade koju Tonko Maroević nije zaslužio. Zaslužio je i one kojih još nema. Jer za ovu zemlju Tonko Maroević je nagrada.

Tonko Maroević preminuo je 11. kolovoza 2020. u Starom Gradu na Hvaru gdje je odrastao.

Tonko Maroević, Institut za povijest umjetnosti, 2000. (foto: Milan Drmić)

PERISTIL 63/2020

Zbornik radova za povijest umjetnosti

Pozivamo članove Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i kolege iz Hrvatske i inozemstva na predaju stručnih i znanstvenih tekstova za objavljivanje u 62. broju Peristila.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske redovito izdaje Peristil od 1954. godine. Peristil je znanstveni godišnjak u otvorenom pristupu u kojem se objavljuju recenzirani znanstveni i stručni radovi iz područja povijesti umjetnosti i srodnih društveno humanističkih znanosti.

Primaju se isključivo neobjavljeni tekstovi na hrvatskom ili nekom stranom jeziku.

Svi brojevi Peristila besplatno su dostupni u otvorenom pristupu na Portalu znanstvenih časopisa RH Hrčak https://hrcak.srce.hr/peristil.

Peristil je kategoriziran kao A1 časopis u Hrvatskoj, indeksiran je u međunarodnim bazama ERIH i EBSCO te direktoriju časopisa u otvorenom pristupu DOAJ

Rok za predaju: 1. listopada 2020.

Upute autorima

Uredništvo prima isključivo neobjavljene rukopise.

Tekst treba imati do 16 kartica / 1 autorski arak/ i 10 slikovnih priloga i biti uređen prema uputama objavljenim na www.dpuh.hr.

Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije.

Autori neće biti upoznati s imenima recenzenata od strane uredništva, a i sami recenzenti moraju voditi računa o povjerljivosti i svojem pravu na anonimnost.

Konačnu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajući u obzir mišljenja recenzenata.

Uredništvo autora obavještava o provedenom postupku recenzije i eventualnim dopunama ili ispravcima koje je autor obvezan unijeti prije konačnog prihvaćanja priloga za objavljivanje.

Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i uredništva i završni tekst dostaviti u roku od 20 dana. Ako autor ne poštuje ovaj rok, članak se ne objavljuje.

Autori podmiruju troškove nabavljanja ilustracija, fotografija i arhitektonskih nacrta u fotoarhivima i drugim ustanovama.

Časopis autorima ne naplaćuje objavu radova.

Upute za objavljivanje radova u Peristilu.

Uredništvo časopisa Peristil:

http://www.dpuh.hr/index.php?show=page.php&idPage=127

PERISTIL 63/2020

Scholarly Journal of Art History

Submission deadline: 1 October 2020

Author guidelines

Peristil, scholarly journal of art history has been regularly published by The Croatian Society of Art Historians since 1954. Peristil is an open access annual scientific journal that contains peer reviewed articles in the field of art history and related social sciences and humanities.

Editorial board accepts only previously unpublished manuscripts.

Each accepted manuscript is subjected to at least two independent reviews provided by the editorial board. The peer-review process is confidential and identities of authors and reviewers are not released.

The editorial board makes final decision on article category taking into account the peer review suggestions.

Authors will get information about the peer review process and possible additions or corrections that should be made before the final acceptance of the manuscript.

Authors are required to follow the instructions of the reviewers and editorial board and submit the revised text within 20 days. In case the authors fail to submit the text in this period, the text will not be published.

Authors will cover all copyright expenses in archives and other institutions in order to publish illustrations, photographs and architectural drawings.

Authors are asked to adjust their texts according to the technical instructions published on www.dpuh.hr.

Journal does not charge article-processing.

Peristil editorial board:

http://www.dpuh.hr/index.php?show=page.php&idPage=127

Rasprodaju naših izdanja i podjela besplatnih primjeraka Peristila obustavljamo do 1. rujna 2020. 

popis naslova i cijena

http://www.dpuh.hr/index.php?show=page.php&idPage=131

Nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević“ za 2019. godinu

Napustio nas je dragi kolega Duško Kečkemet.

Duško Kečkemet, povjesničar umjetnosti rođen je 4. lipnja 1923. godine u Supetru na otoku Braču. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1949., gdje je doktorirao 1970. tezom o kiparu Ivanu Rendiću. Od 1949. kustos, a od 1960. do 1979. direktor Muzeja grada Splita, potom znanstveni savjetnik i direktor (do 1984.) Galerije Meštrović u Splitu te redovni profesor na Sveučilištu u Splitu od 1984. do 1993. godine.

Bavio se istraživanjem kulturne i umjetničke baštine Dalmacije od srednjeg vijeka do suvremenosti, u prvom redu Splita i njegove bliže okolice. Pisao je i o pomorstvu, povijesti filma, fotografiji, političkim previranjima tijekom 19. stoljeća u Splitu. Sustavno je pratio likovne izložbe u Splitu, angažirano pisao o urbanističkim problemima i konzervatorskim promašajima. Posebno se angažirao u obrani devastacije splitskoga groblja na Sustipanu te u preuređenju Rive. Brojnim monografskim tekstovima analizirao je djelatnost značajnih slikara i kipara 19. i 20. stoljeća u Dalmaciji (Rendić, Vidović, Dešković, Meštrović...).

Bibliografija radova dr. sc. Duška Kečkemeta je iznimno brojna, a uključuje novinske članke, enciklopedijske tekstove, stručne i znanstvene radove, vodiče, monografije i sintetske tekstove.

Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja. Uredništvo časopisa Kulturna baština posvetilo je br. 32 (2005.) Dušku Kečkemetu radi njegova velikog doprinosa u istraživanju dalmatinske prošlosti, kulture i umjetnosti. Svojim znanstvenim radom dao je golem doprinos boljem poznavanju umjetnosti u Splitu i cijeloj Dalmaciji. U prvom redu treba istaći njegove monografske obrade hrvatskih umjetnika 19. i 20. stoljeća. One sadržavaju opširne biografske podatke, povijesnoumjetničke analize, iscrpne kataloge i bibliografiju te su pouzdan temelj svim istraživačima koji proučavaju modernu umjetnost.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske objavilo je njegove knjige Dujam Penić (1979.) i Grad za čovjeka: o dehumanizaciji suvremenog urbanizma (1981.), te je suizdavač monografija Ivan Rendić (1969.) i Silvije Bonacci Čiko (1987.).

Važan doprinos Kečkemet je ostvario istražujući djelatnost arhitekta i konzervatora Vicka Andrića. Posebno treba naglasiti njegovo sustavno pisanje o stranim istraživačima Dikolecijanove palače kao što su Roberta Adam, Louis Françoisa Cassas, Charles-Lous Clérisseau, Johann Bernard Fischer von Erlach i drugi. Prof. Kečkemet nije samo pomno pratio likovna zbivanja u Splitu nego se bez zadrške angažirao na obrani spomenika koji su u proteklom vremenu bili ugroženi samovoljom i neprimjerenim odlukama. U prvom redu treba izdvojiti njegovu upornu obranu staroga groblja na Sustipanu i splitske rive. Kao dugogodišnji ravnatelj Muzeja grada Splita obogatio je njegov fundus brojnim otkupima i sabiranjima, dok je kao profesor moderne umjetnosti odgojio niz generacija studenta. Svojim dugogodišnjim radom, nepreglednom bibliografijom i društvenim djelovanjem Duško Kečkemet dao je važan doprinos ne samo povijesti umjetnosti u užem smislu nego i popularizaciji umjetnika i spomenika te jačanju senzibiliteta u širim slojevima jer je svojim pisanjem više od pola stoljeća prisutan u ne samo u znanstvenim i stručnim publikacijama nego i u tiskanim i elektronskim medijima.

Duško Kečkemet dobitnik je Nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević“ za životno djelo 2011. godine za vrhunska ostvarenja na području povijesti umjetnosti koja su pridonijela njezinu razvoju i ugledu u Hrvatskoj i inozemstvu.

Duško Kečkemet u svojoj radnoj sobi u Ložišćima (Luka Bobovišća) na Braču; Foto Dragičević, snimljeno 1998.