DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

U postupku ponovljene javne rasprave o Prijedlogu Urbanističkog plana uređenja "Kupari I", Društvo arhitekata Dubrovnik, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata i Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske uputili su Općini Župa dubrovačka, Ministarstvu kulture, Ministarstvu državne imovine i Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, kao i izrađivaču Prijedloga Plana tvrtki Urbanizam Dubrovnik d.o.o. i investitoru tvrtki Avenue ulaganja d.o.o. svoje primjedbe i novi apel za zaštitu hotela Pelegrin, a pozivajući se na nove znanstvene spoznaje objavljene u posljednjem broju Prostora, znanstvenog časopisa za arhitekturu i urbanizam.

dopis

Benić, B. i Žunić, A. (2019). Turistički sklop nekadašnjega vojnog odmarališta u Kuparima; Prostorni razvoj i urbanističke odlike. Prostor, 27 (2 (58)), 284-0. https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).8

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zaključila je natječaj Hrvatska lijepa knjiga za 2019. godinu koji je raspisala radi odabira najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga za međunarodni natječaj Best Book Design from all over the World, koji će se održati za vrijeme trajanja Sajma knjiga u Leipzigu, te za izložbu Book Art International, koja se organizira u sklopu Sajma knjiga u Frankfurtu.

Monografija Sergije Glumac - grafika, grafički dizajn, scenografija autorice Lovorke Magaš Bilandžić izabrana je u velikoj konkureciji za jednu od najljepših hrvatskih knjiga u 2019. godini.

http://www.nsk.hr/odabrane-najljepse-oblikovane-hrvatske-knjige-u-2019-godini/

SRIJEDA, 18. PROSINCA 2019. U 18:00

DPUH, Preradovićeva 44

Upravni odbor Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske poziva članove na redovitu godišnju skupštinu te tradicionalno predbožićno druženje uz domjenak.

Dnevni red

1. Izvještaj o programskoj djelatnosti i aktivnostima Društva u 2019. godini

2. Usvajanje financijskog izvještaja za 2018. godinu

3. Privremeni financijski izvještaj za 2019. godinu

4. Prijedlog programske djelatnosti i aktivnosti Društva u 2020. godini

5. Financijski plan za 2020. godinu

6. Razno

PREDAVANJE

ČETVRTAK, 12. PROSINCA 2019. U 18:30 DPUH, PRERADOVIĆEVA 44

Andreas Putz

Rođeni iz pjene. Treba li nam još spomenika?

Navikli smo žaliti zbog dnevnih gubitaka, iako je broj zaštićenih spomenika od same pojave zaštite spomenika u stalnom rastu. Svaka tipologija, svako povijesno razdoblje i kategorija materijalne baštine smatra se vrijednom zaštite. Iako je broj zaštićenih objekata zanemariv u odnosu na ukupnu izgrađenost, u nekim područjima čini se da je sve što je staro ima trajnu zaštitu. U tom svjetlu arhitektonska baština naše nedavne prošlosti zaslužuje posebnu pažnju. Zašto dodavati spomenike na već obimni popis? I kako provoditi selekciju?

Popisi zaštićenih spomenika danas imaju vlastitu povijest, s vremenom su gomilali prethodna usvajanja i valorizacije. Iako su se instrumenti i forme tijekom vremena mijenjali – a drastična promjena u digitalnom dobu tek slijedi – popisi zasićene baštine odraz su našeg shvaćanja povijesti. Dokumenti koji su rezultat istraživanja povijesnih građevina direktno utječu na to kako se one kasnije tretiraju i na kraju u kojoj formi su opet u funkciji. Zbog toga pitanje koje se postavlja nije ono što se treba smatrati arhitektonskom baštinom, već kako i s kojom funkcijom?

Na primjerima razvoja zaštite arhitektonske baštine (Denkmalpflege) u Švicarskoj i Njemačkoj bit će riječi o procesu koji je utkan u promjene, a manje o odgovoru na pitanje treba li prihvatiti ili suzbiti razarajuću silu suvremenosti. Zaštićenu arhitektonsku baštinu treba tretirati kao integralni dio okruženja i ne izdvajati je. Ovo izmijenjeno gledište potkrjepljuje se primjerima suvremenih arhitektonskih pristupa.

Predavanje je na engleskom jeziku.

Andreas Putz studirao je arhitekturu na TU Dresden, University of Edinburgh i ETH Zürich. Nakon diplome radio je u Švicarskoj i Njemačkoj na projektima obnove povijesnih građevina. Doktorirao je na temi gradske i arhitektonske obnove u 20. stoljeću. Radi na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. Član je njemačkog ogranka ICOMOS, DOCOMOMO International, Koldewey-Gesellschaft i Arbeitskreis Theorie und Lehre der Denkmalpflege.

SREDIŠNJA ISTRA

subota, 23. studenoga 2019.

Posjet Draguću i Kući fresaka, uz obilazak gradske jezgre, srednjovjekovnih crkava svetog Elizeja i svetog Roka sa sačuvanim srednjovjekovnim zidnim slikarstvom uz stručno vodstvo povjesničarke umjetnosti i voditeljice Kuće fresaka u Draguću Sunčice Mustać. Obilazak nedavno obnovljene i sanirane srednjovjekovne utvrde Petrapilosa uz stručno vodstvo konzervatora arheologa Josipa Višnjića iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Jurišićima.

Polazak u 7 sati s parkirališta iza Cibone, povratak do 19 sati. Cijena prijevoza (cijena ručka u Cerovlju nije uključena): 160 kn za članove, 180 kn za ostale i 100 kn za studente povijesti umjetnosti.

Prijave na dpuh@inet.hr ili 01 48 12 920.

Knjiga je prva sveobuhvatna studija sretnog razdoblja grada Cresa od polovine 15. do prvih desetljeća 17. stoljeća iz perspektive povjesničara umjetnosti. Autori knjige ocrtali su arhitektonsku i vizualnu kulturu ovoga naselja u vrijeme kada od drevnog središta otočja, sada malaričnog i prometno zapostavljenog Osora, preuzima ulogu sjedišta mletačkog kneza i biskupa. Posljedično širenje i mijene gradskog tkiva kao i nova arhitektonska, klesarska i slikarska ostvarenja u gradu stvaraju pritom nove identitetske matrice. One su ovdje protumačene u svjetlu konsolidacije mletačke vlasti na istočnoj jadranskoj obali, vjerskih previranja i katoličke obnove, ali i zamaha na polju umjetnosti i kulture koji je bio stimuliran istraživanjima antičkih uzora. U konačnici, renesansni Cres definira se kao jedno od čvorišta kvarnerske klesarske i kiparske produkcije, plodno i utjecajno tržište za mletačke umjetnine ali i širi virtualni prostor promišljanja grada, povijesti i umjetnikove uloge u društvu.

Izdavač: Sveučilište u Zadru, Zadar, 2019.

Branko Balić – pozorni promatrač

UTORAK, 19. studenoga 2019. u 17 sati

Muzej za umjetnost i obrt

Retrospektivna studijska izložba posvećena fotografu i povjesničaru umjetnosti Branku Baliću (1930.–1976.) organizirana je u suradnji Muzeja za umjetnost i obrt i Instituta za povijest umjetnosti punih 40 godina nakon njegove posljednje izložbe. Prema autorskoj koncepciji Irene Šimić i dr. sc. Sandre Križić Roban, ova izložba rezultat je višegodišnje stručne i znanstvene obrade njegove vrijedne ostavštine (arhivske zbirke oko 12.000 fotografskih negativa), koja je od 1977. godine pohranjena u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Branko Balić bio je kroničar kulturno-društvenih zbivanja i umjetničkih mreža i tendencija od kraja 1950-ih do sredine 1970-ih godina u Hrvatskoj. Kontinuirano je snimao atelijere umjetnika, arhitekata i dizajnera, odnosno mjesta gdje su nastajali umjetnički radovi i vibrantne suvremene umjetničke prakse. Velik dio opusa čine portreti javnih osoba, prvenstveno likovnih i kazališnih umjetnika. Njegov arhiv vrijedan je resurs za istraživanje povijesti umjetnosti, opusa umjetnika i umjetničkih tendencija, povijesti oblikovanja i dizajna, kazališne i filmske umjetnosti, no i fenomena s područja urbanizma i arhitekture 20. stoljeća u Hrvatskoj i regiji. Izložba obuhvaća stotinjak suvremenih ispisa digitaliziranih izvornih negativa, nekolicinu sačuvanih vintage fotografija, privremenu biblioteku s izdanjima u kojima su objavljene njegove fotografije te prateći kratkometražni dokumentarni film. Pružajući kontekst za revalorizaciju umjetničkog opusa fotografa, namjera ove izložbe je i potaknuti javnu raspravu o nezavidnoj poziciji fotografskih ostavština u Hrvatskoj, koje danas rijetko imaju priliku postati dio institucionalnih programa primarne zaštite, istraživanja i valorizacije, a zbog čega ostaju nedostupna kulturnoj javnosti. (tekst preuzet iz najave izložbe)

Stručno vodstvo: autorica izložbe Irena Šimić

Besplatno za članove DPUH-a.

U bečkom Muzeju moderne umjetnosti – Zbirci Ludwig (MUMOK) do 26. listopada bila je otvorena zanimljiva izložba Vertigo. Riječ je o umjetnosti koja u promatrača izaziva dvosmislenost viđenoga, umjetnosti koja se temelji na optičkoj varci. Autori izložbe nisu obuhvatili samo noviju umjetničku produkciju koja se od kraja pedesetih godina prošloga stoljeća običava zvati op artom (optical art), nego su ušli u prošlost i vremenski je zatvorili u rasponu od 1520. do 1970. , a slika Autoportret pred konveksnim ogledalom (1523.–1524.) manirističkoga slikara Francesca Mazzole, poznatijega kao Parmigianino, postavljena je kao početna vremenska točka. Većina izložaka ipak pripada novijem dobu i krugu umjetnika koji su vrhunac stvaralaštva dosegli od kraja pedesetih do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Za hrvatsku je umjetnost, pa i kulturu, ova izložba od iznimne važnosti. Ne samo da su na njoj pokazana djela naših velikana, nego su i djela nekolicine stranih umjetnika posuđena iz zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti i Kolekcije Marinka Sudca. Opsežan katalog i izložba posvećeni su istaknutom povjesničaru umjetnosti Arminu Medoschu(1962–2017.) čija je knjiga New Tendencies: Art at the Threshold of the Information Revolution (1961–1978) važna i stoga što je u njoj obuhvaćen segment hrvatske umjetnosti vezane za pokret Nove tendencije, pa i konstruktivističku liniju uopće. I Medoschova knjiga, izašla samo godinu prije njegove prerane smrti, i sadašnja izložba Vertigou MUMOK-u jasno pokazuju visoke dosege naše kulturne baštine, ali podjednako tako i velike strateške iskorake koji su Zagreb pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća činili važnom europskom umjetničkom referencijom.