DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

Vizualne umjetnosti i baština u medijima: dan sjećanja na Ružicu Šimunović

ponedjeljak, 27. travnja 2020. od 12.00 do 22.00

Tacita Dean, Event for a Stage (2015.)

Godišnjica preranoga odlaska likovne kritičarke, povjesničarke umjetnosti i urednice na Hrvatskom radiju Ružice Šimunović (Rijeka, 23. studenoga 1960. – Washington D.D. 27. travnja 2018.), koju obilježavamo skupom pod naslovom Vizualne umjetnosti i baština u medijima: dan sjećanja na Ružicu Šimunović, zatekla nas je u situaciji zbog koje je odgovorno „ostati doma“. Pomoć u želji da se ona ipak obilježi pristigla je ... iz Londona, grada u kome je naša preminula članica započela svoju likovno-kritičarsku djelatnost početkom 1990-ih, u vrijeme kada su stasali i Mladi britanski umjetnici (eng. Young British Artists; YBA), a među njima i Tacita Dean (Canterbury, Kent 1965.), sada jedna od napoznatijih britanskih umjetnica, članica Royal Academy of Arts, odlikovana međunarodnim stručnim i britanskim državnim nagradama. Njezinu retrospektivu (2018.) istovremeno priređenu u tri ključne londonske galerijske i muzejske ustanove: Mrtva priroda u National Gallery, Portret u National Portrait Gallery i Krajolik u Royal Academy of Arts, The Guardian je proglasio povijesnom, a umjetnicu celuloidnom heroinom. Zbog posvećenosti umjetničkom radu u mediju filma i to gotovo već napuštenom tehnologijom celuloidne vrpce, najčešće legendarnom šesnaesticom, Tacita Dean ne dozvoljava prikazivanje svojih djela (filmova) izvan galerija ili kino dvorana, kao ni njihove digitalne prijevode. Međutim, na molbu DPUH-a da za svoje članove prikaže njezino prvo djelo performativnoga značaja – Event for a Stage (2015.; 16 mm, 50 min, sudjeluje glumac Stephen Dillane) – kao prilog ovogodišnjem programu Vizualne umjetnosti i baština u medijima: dan sjećanja na Ružicu Šimunović, Tacita Dean je potvrdno odgovorila i dozvolila da se u ponedjeljak 27. travnja 2020. od podneva do deset navečer (12.00-22.00) to i provede. Nakon umjetnice koja je dala pristanak, najzaslužniji za tu počast preminuloj kolegici Ružici Šimunović i neočekivanu povlasticu članovima DPUH-a je likovni kritičar, kustos i galerist Dale McFarland iz The Frith Street Gallery (osnovala Jane Hamlyn 1989.; https://www.frithstreetgallery.com/), koja zastupa Tacitu Dean i druge vrhunske umjetnike, pa umjetnici, njemu i svima zaslužni za tu poruku iz Londona od srca uzvraćamo najboljim željama i zahvalom iz Zagreba i Hrvatske od srca.

U ponedjeljak 27. travnja 2020. prijepodne The Frith Street Gallery javit će način na koji se filmu može pristupiti, a DPUH će to prenijeti svojim članovima putem mrežne stranice (http://www.dpuh.hr/) i facebook stranice DPUH-a.

vizual: Željko Badurina: "Red Ružica", 2006., izložba "United", Galerija SC, Zagreb.

Comité international d'histoire de l'art (CIHA), međunarodna krovna organizacija povjesničara umjetnosti uputila je 19. travnja 2020. Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske pismo podrške povodom potresa koji je zadesio Zagreb i okolicu u vrijeme pandemije.
Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske kao član CIHA-e značajno promiče istraživanja hrvatske i europske umjetnosti te povezuje stručnjake i institucije s ciljem zaštite hrvatske umjetnosti i kulture. U ovom trenutku odgovornost je Hrvatske, ali i svijeta zaštiti Zagreb kao središte kulture i veliki broj njegovih povijesnih građevina te značajnih zbirki europske umjetnosti. CIHA podržava napore da se popišu štete, restaurira i konzervira povijesna baština, muzeji i zbirke uz želju da Hrvatska postane značajno središte južne Europe i most između istočne i zapadne umjetnosti i kulture.
CIHA podupire hrvatske povjesničare umjetnosti i korake koje poduzima vlast.
Međunarodna zajednica je na raspolaganju za pružanje podrške i pomoći da se zaštiti umjetnost i baština, no sigurni smo da građani Hrvatske imaju kapacitete da nadvladaju poteškoće, nadjačaju pandemiju i obnove svoju prekrasnu domovinu.
U ime CIHA-e pismo su potpisali
LaoZhu, predsjednik
Tristan Weddigen
Jean-Marie Guillouët

Pismo - PDF

Poštovane kolegice I kolege,

Pozivamo vas da svojim prilozima sudjelujete u kreiranju Otvorene stručne platforme obnovi.zg za razmjenu podataka o Zagrebu i potresima.

Online platformu pokrenulo je Hrvatsko udruženje arhitekata. Pozivamo članove Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske da pridonesu ovoj bazi tako da tekstove relevantne za Zagreb koji su objavljeni u znanstvenom časopisu Peristil koji izlazi od 1954. godine povežu s bazom http://obnovi-zg.uha.hr/ Svi članci Peristila dostupni su na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa HRČAK https://hrcak.srce.hr/peristil u otvorenom pristupu.

Kako bismo u kriznoj situaciji što prije došli do kvalitetnih i stručno utemeljenih odluka, potrebno je u sakupljanje i razmjenu relevantne raznorodne dokumentacije uključiti što širi krug stručne i zainteresirane javnosti te međusobno povezati sve institucije i pojedince s korisnim i vrijednim iskustvima, jer su prijenos i dijeljenje informacija jedan od ključnih preduvjeta za osmišljavanje uspješnih, stručnih i provedivih rješenja za obnovu.

Stoga su pozvani svi zainteresirani da se uključe u stručnu raspravu o mogućim modelima obnove i stvaranje otvorene online platforme o graditeljskom fondu i baštini Zagreba kao i o primjerima sanacije posljedica potresa. Cilj je doprinijeti kvaliteti obnove formiranjem mjesta za razmjenu podataka koji su inače raspršeni po brojnim pojedinačnim izvorima i razvijenim bazama u interdisciplinarnu cjelinu.

Platforma obnovi.zg  je javno dostupna za registracije, prijave, unos i uređivanje podataka na poveznici http://obnovi-zg.uha.hr/

Upute su dostupne na http://uha.hr/ow/wp-content/uploads/2020/04/obnovi-zg_upute.pdf

7. travnja na HRT – HTV 1 u 20:05

talk show "Romano Bolković - 1 na 1"

Gost emisije je dr. sc. Dragan Damjanović, a tema je potres i što poslije njega...

https://hrtprikazuje.hrt.hr/600435/romano-bolkovic-1-na-1-prof-dr-dragan-damjanovic

Očitovanje i apel o postupcima nakon potresa u Zagrebu

Nakon razornog potresa koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb i okolicu i doveo do oštećenja obiteljskih kuća, stambenih, poslovnih i javnih zgrada i vjerskih objekata, a u gradskoj jezgri i brojnih povijesnih spomenika, državne i gradske službe, kao i građani reagirali su brzo i solidarno. Uzimajući u obzir epidemiološko stanje, reakcije spasitelja i službi Grada Zagreba i države zaslužuju svaku pohvalu.

Dijelovi središta Zagreba, koji su od sredine 20. stoljeća zaštićivani kao urbanistička cjelina, imaju različite stupnjeve oštećenja i nakon obilaska pojedinih zgrada i utvrđivanja stanja statike donesene su prve upute građanima o mogućnosti nastavka stanovanja. Nakon prvih intervencija slijedi priprema zakonskog okvira i sazivanje tijela koje će u idućim godinama voditi složeni postupak koji se u javnosti najčešće naziva „obnova“.

Uzimajući u obzir sigurnost naših sugrađana, što razumljivo nagoni na hitnost djelovanja, javnost i odgovorne iz našeg područja ekspertize želimo upozoriti na potrebu temeljite pripreme za razdoblje koje nam slijedi. Želeći pružiti stručnu pomoć uključenima u rješavanje praktičnih problema naših sugrađana, nudimo sugestije i apeliramo da nas se uključi u rad odgovornih stručnih tijela.

U dosadašnjem djelovanju i iz dostupnih izjava nadležnih primjećujemo nekoliko pojava o kojima se želimo očitovati.

Posljedice potresa u valoriziranim i zaštićenim dijelovima zagrebačkog središta (Gornji i Donji grad i Kaptol) ne mogu se sagledavati punkcijski, već kao cjelina. To načelo ne treba vrijediti samo za najstarije dijelove zagrebačke jezgre Gradec i Kaptol, ključne za urbanu genezu Zagreba, već i za urbanizam donjogradskih blokova, iznimno vrijednu cjelinu i spomenik historicističke gradogradnje započete u drugoj polovini 19. stoljeća.

Uzimajući u obzir premisu da, pored praktičnih, ta heterogena cjelina ima povijesne, umjetničke, arhitektonske, urbanističke i ambijentalne vrijednosti – ne možemo prihvatiti pragmatični rječnik dosad dominantnih predstavnika građevinske struke, u kojem dominiraju ultimativni pojmovi poput „uklanjanja“ i „potpune obnove“.

Očuvanje povijesnih gradova dio je povijesti konzervatorske teorije i prakse te gradogradnje više od stotinu godina. U tom je razdoblju na globalnoj razini stečeno bogato praktično iskustvo, kako na održavanju i očuvanju, tako i na rekonstruiranju ili novom planiranju u gradovima koji su doživjeli postupne ili nagle, kreativne ili destruktivne promjene, izazvane ljudskim odlukama ili prirodnim silama.

Zato se prije donošenja ključnih odluka o zakonodavnom okviru i praktičnom djelovanju, koje mogu imati i štetne posljedice po pojedine spomenike i ambijent, mora započeti od najbolje prakse konzervatorskog i urbanističkog djelovanja u Hrvatskoj i svijetu. Zagreb nije ni prvi ni jedini grad pogođen prirodnom katastrofom. Isto tako, razmjeri nisu, kako je navedeno u medijima, usporedivi s ratnim razaranjima gradova poput Dresdena i Varšave. Kako se može zaključiti iz dosadašnjih izvješća i izravnih svjedočanstava, oštećenja variraju od težih statičkih pomaka i urušavanja dijela struktura do gubitka uresa na pročeljima povijesnih građevina.

Zahvati koji predstoje u Zagrebu trebaju se vidjeti kao prilika: ne za netransparentno djelovanje interesnih skupina bliskih trenutnim političkim strukturama, već za kvalitetnu prilagodbu postojećih sastavnica profesionalnog sustava zadaćama od prvorazrednog javnog interesa. Kako bi se to postiglo, provjereni stručnjaci, a ne dužnosnici, trebaju dobiti ključnu i odgovornu ulogu. Isto tako, zbog složenosti poslova koji se očekuju, stručno tijelo koje će donositi odluke o konceptu i metodologiji rada na svakom od pojedinih slučajeva (a uz stalnu brigu o vrijednostima cjeline) mora biti interdisciplinarno. Ako postoje validne usporedbe s prijašnjim razaranjima, tada se valja podsjetiti odgovora poljskih konzervatora nakon 1945. koji su u prvim mjesecima poraća počeli graditi profesionalni, administrativni i akademski sustav u cilju rekonstruiranja čitavih gradova. Niz je primjera europskih gradova koji se u budućnosti mogu sagledati i primijeniti na rješavanje pojedinih problema rada na arhitektonskoj baštini u Zagrebu.

U nacrtu Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Zagreba i okolice primjećujemo nedostatak poštivanja tih temeljnih profesionalnih stečevina. Rad na saniranju šteta i donošenju odluka o pojedinim povijesnim građevinama sa spomeničkim vrijednostima u službi očuvanja tradicionalnog ambijenta ne treba biti isključivo posao građevinarske struke. Gdje postoje vrijednosti koje prelaze svakodnevnu uporabu, odnosno vrijednosti podsjećanja, u odlučivanje se, kao jednakopravni sudionici, trebaju uključiti povjesničari umjetnosti, konzervatori, arhitekti i urbanisti. Riječ je o povijesnoj prilici da ti stručnjaci donesu meritorne odluke o svim pitanjima udobnog življenja u skladu s gradskim spomeničkim vrijednostima.

Iz tih razloga tražimo da se u nacrt Zakona, pored kategorija obiteljske kuće, poslovne zgrade i stambeno-poslovne zgrade, mora unijeti i kategorija povijesnih građevina, odnosno kulturnih dobara. U trenutnom nacrtu se spomenička vrijednost dijelova zaštićenog ambijenta marginalizira, što nije prihvatljivo. Interes Republike Hrvatske i javni interes se na sastoji u radikalnim „uklanjanjima“ (čl. 3) ili u tzv. „potpunoj obnovi“ (čl. 13). Tom se simplifikacijom ne ide u korist djelovanju na zaštićenoj kulturnoj baštini. Postoji niz profesionalnih pojmova koji se u nacrtu ne spominju: konsolidiranje, popravak, konzerviranje, restauriranje, rekonstruiranje – i svi oni se, u najboljoj međunarodnoj praksi, već više od stoljeća razlikuju od generičkog i zlorabljenog pojma obnove.

S tim u vezi, držimo da Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja ne može biti ključni čimbenik u pripremi prijedloga mjera, kako se navodi u čl. 6, st. 2 nacrta Zakona. Njemu se mora pridružiti Ministarstvo kulture, koje ne može samo figurirati kao povremeni konzultativni subjekt, već biti ključni partner koji posjeduje potrebnu dokumentaciju i profesionalnu upravu. Njima se trebaju pridružiti i stručnjaci iz akademskih krugova, specijalizirani za aspekte očuvanja kulturne baštine te predstavnici profesionalnih udruga, od Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske do Društva arhitekata Zagreba.

Dominaciji specijalista građevinske struke, dakle, trebaju se pridružiti i stručnjaci s teorijskim i praktičnim znanjima o konzervatorskoj, arhitektonskoj i urbanističkoj problematici. Kada je riječ o spomeničkim vrijednostima ne možemo govoriti isključivo o tehničkim aspektima konstrukcija, iako one imaju iznimnu važnost u očuvanju sigurnosti građana. Kako u nacrtu Zakona, tako i u njegovoj provedbi i imenovanju odgovornih za ovaj višegodišnji posao, treba unijeti niz potrebnih izmjena kako bi povijesne i druge spomeničke vrijednosti Zagreba bile očuvane za naraštaje koji dolaze.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske

Zagreb, 2. travnja 2020.

Preradovićeva 44, Zagreb

www.dpuh.hr

dpuh@inet.hr

099 499 1009

Nacrt Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Zagreba i okolice

ŠTO NAKON POTRESA?

DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE svjesno je opsega šteta koje je od potresa 22. ožujka 2020. pretrpjelo povijesno središte Zagreba, ali i nužnosti njegove obnove u budućnosti. Kao struka kojoj su težišta istraživanje i valorizacija spomenika i kulturnih dobara, te njihovo čuvanje i zaštita, spremni smo i obvezni uključiti se u planove obnove svim svojim znanjem, iskustvom i etičkim zasadama. S određenom zabrinutošću pratimo razgovore o obnovi u medijima – u koje zasad nismo pozvani, a u kojima se već spekulira o restrikciji oficijelne zaštite, potrebi selekcije onoga što treba, ali i ne treba obnavljati, odnosno ukloniti kao manje važno. Te ideje o reviziji odavno ozakonjenih dokumenata o zaštiti spomeničkih urbanističko-arhitektonskih cjelina Gornjega grada, Kaptola i Donjega grada smatramo neprimjerenima u danima kada se štete identificiraju i dokumentiraju. Poručujemo: obnova ne može i ne smije početi idejama o rušenju, nego pomnom analizom gubitaka i mogućnosti rehabilitacije spomenika i ambijenata. Primjer je stradanje i obnova Dubrovnika poslije potresa 1979.

Tri povijesne jezgre Zagreba, Gornji grad, Kaptol i Donji grad dokumenti su različitih povijesnih epoha i svjedočanstvo kreativnih, intelektualnih i umjetničkih napora gradske zajednice u formiranju tih sredina. To se tiče javnih, u pravilu reprezentativnih građevina namijenjenih političko-upravnim, sakralnim, obrazovnim i kulturnim sadržajima,  ali i privatnih, stambenih ili stambeno-poslovnih zgrada svih tipologija. Poznata su stradanja povijesne jezgre Zagreba u katastrofalnom potresu 1880. godine. Poznate su dimenzije i kvaliteta obnove koja je uslijedila. Dok su se na Gornjemu gradu i Kaptolu pojedinačno obnavljali javni i privatni objekti, Donji grad se nakon potresa 1880. tek počeo formirati kao novo središte grada. U to je doba postojalo tek nekoliko zgrada javnog značaja, poput palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sinagoge i pravoslavnog hrama te nekoliko privatnih palača novog urbanog mjerila i stilskog, historicističkog izraza. Razvoj i intezivna izgradnja novoga središta bila je osigurana urbanističkom osnovom iz 1865., koja je zapravo plan Donjega grada: ortogonalni sustav ulica i pravilni blokovi. Osnovom iz 1887. definiran je parkovni okvir užega središta grada, tzv. Zelena (ili Lenucijeva) potkova, predviđena za smještaj najvažnijih javnih zgrada. Nastao planski i organizirano, javnim i privatnim sredstvima, udjelom najboljih stvaralaca epohe, kao skupno i kolektivno djelo, Donji grad je postao i ostao najsnažnijim elementom urbanog i kulturnog identiteta Zagreba. ZATO GA TREBA OČUVATI KAO CJELINU.

Danas, za njegovu obnovu ne trebamo urbanistički plan, nego PLAN REHABILITACIJE I ZAŠTITE. Drugim riječima, ne gradi se novo, nego se obnavlja staro. Obnova, dakako, uključuje popravke i dorade, ali sve intervencije moraju biti zasnovane na analizi vrijednosti i jasnim načelima njihova održanja. Težište mora biti na obnovi javnih zgrada s njihovim inventarom i uređenjem. Oni su nositelji našega identiteta, a njihovim gubitkom Zagreb i Hrvatska ostali bi bez svojega duhovnog i nacionalnog bića. Ali pažnju treba usmjeriti i svim drugim sastavnicama sredine, koja se štiti kao AMBIJENTALNA CJELINA. Možda je obnova prilika da se napokon razmotri pristup unutrašnjosti donjogradskih blokova, zagušenih nekvalitetnom, pa i nedozvoljenom gradnjom. Za razliku od recentnog prijedloga izmjena Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba, kojim se predviđa izgradnja u unutrašnjosti blokova, što znači povećanu gustoću, mi predlažemo da se ona planski urede kao mjesta boravka i komunikacije (parkovi, igrališta, pasaži). Posebno ističemo da svaki pojedini objekt ili sredina moraju imati zasebnu studiju, projekt i plan realizacije. Javnosti treba predočiti da i plan obnove i njegove realizacije zahtijevaju vrijeme i da će dugo potrajati.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske zalaže se za osnutak višedisciplinarnog teama, odnosno autonomne stručne komisije, koja bi pripremala obnovu – paralelno s uklanjenjem najfatalnijih šteta i osposobljavanjem stambenih i drugih kapaciteta, što je preuzeo Grad Zagreb. Obnovu povijesnog središta treba proglasiti i ozakoniti kao PRIORITETNI GRADSKI PROJEKT, što znači kao zajedničku misiju javnog i privatnog sektora. Hrvatski povjesničari umjetnosti uključit će se u njega individualnim inicijativama, ali i sustavnim angažmanom svoje krovne stručne organizacije, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.

Za Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske

dr. sc. Zvonko Maković

predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske

Izjava  -memorandum

ured je oštećen u potresu pa Vas molimo da nas kontaktirate mailom ili na broj mobitela 099 499 1009