DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

Dijalog povijesti umjetnosti i suvremene umjetničke produkcije — prilog razvoju kritičke misli #5

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske najavljuje peto izdanje Praktikuma – edukativnog i praktičnog programa namijenjenog diplomiranim povjesničarima umjetnosti i studentima završnih godina iz Hrvatske i inozemstva.

Program je pokrenut eksperimentalno, no kroz protekla izdanja pokazalo se koliko je ovakav format važan i potreban – interes sudionika kontinuirano raste, a Praktikum se profilirao kao prostor susreta, razmjene i zajedničkog rada. Posebno nam je važno umrežavanje kolega s umjetnicima, kustosima i međusobno, kao i poticanje otvorenih razgovora iz kojih se razvija konkretno djelovanje.

Ovogodišnji program realizira se u suradnji s Institutom za suvremenu umjetnost i AICA-om Hrvatska, a završna izložba bit će predstavljena u sklopu sajma suvremene umjetnosti Art Zagreb.

Tema ovogodišnjeg praktikuma usmjerena je na promišljanje odnosa između povijesti umjetnosti i suvremene umjetničke prakse. Polaznici će analizirati tekst povjesničarke umjetnosti Vere Horvat Pintarić te kroz dijalog s kolegama, umjetnicima i kustosima razvijati izložbeni koncept inspiriran tim tekstom.

Program otvara niz važnih pitanja: Može li povjesničar umjetnosti danas ponuditi relevantnu evaluaciju suvremenog djela? Ima li još uvijek ulogu posrednika između muzeja, tržišta i publike? Može li se obnoviti autoritet stručne prosudbe u vremenu algoritamski oblikovanih mišljenja?

Kroz rad na skupnoj izložbi suvremene umjetnosti polaznici će: primijeniti teorijska znanja u kontekstu suvremene hrvatske umjetnosti, reinterpretirati klasične i moderne tekstove u odnosu na suvremenu produkciju te sudjelovati u svim fazama realizacije izložbe – od koncepta do promocije.

Prijave su otvorene do 20. svibnja 2026.
Prijavni obrazac: https://forms.gle/PmDsyqGwHPgDcKge8

Sastanci će se održavati online, uz nekoliko susreta uživo (raspored prema dogovoru sa sudionicima).

Organizator: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske
Partneri: Art Zagreb 2026, Institut za suvremenu umjetnost, AICA Hrvatska

Dan sjećanja na Ružicu Šimunović

ponedjeljak, 27. travnja 2026. 18:00 sati

DPUH, Preradovićeva 44

Osmi susret u počast likovnoj kritičarki Ružici Šimunović (Rijeka, 23. studenoga 1960. - Washington D.C., 27. travnja 2018.)  obilježava desetu obljetnicu knjige Ružice Šimunović „Tijelo u dijalogu: ženske performativne prakse u Hrvatskoj“ (Durieux, 2016.). Iz osvrta kustosice i povjesničarke umjetnosti Olge Majcen Linn (2016), riječ je o “vrlo sistematično izrađenoj komunikativnoj povijesti ženskog izvedbenog djelovanja, potkrijepljenoj sustavnim intervjuima s praktički svim umjetnicama koje se bave, u bilo kojoj fazi svog djelovanja, performansom od 70-ih godina prošlog stoljeća do danas. Knjiga Tijelo u dijalogu opredmećuje njihovih dvadeset glasova kroz koje saznajemo o motivaciji, fazama djelovanja, pojedinim performansima i sl. Kroz kunsthistoričarski dosljedno i pedantno vođene intervjue, koji su uz to vrlo uzbudljivi, stvara se nezamjenjiva arhiva podataka u prvom licu.”

Povodom obljetnice, susret ugošćuje okrugli stol na kojemu će se kustosice, istraživačice i kritičarke osvrnuti na publikaciju te ponuditi kritičke poglede na suvremeni prostor ženskih performativnih praksi. U razgovoru će sudjelovati Ivana Bago, Suzana Marjanić i Olga Majcen Linn, a moderirat će ga Luja Šimunović.

Ovom će prilikom nakladnička kuća Durieux ponuditi publikaciju po promotivnoj cijeni.

Događaj organiziraju: Sanja Cvetnić, Irena Kraševac i Luja Šimunović.

Vizual: Željko Badurina, Red Ružica, 2006.

Vladimir Crnković
Ivan Rabuzin

srijeda, 8. travnja 2026., 18:00 sati

Kulturni Centar Ivan Rabuzin, Antuna Mihanovića 3, Novi Marof

Nakon predstavljanja u Matici hrvatskoj u Zagrebu krajem veljače, novo izdanje DPUH-a nastalo u suradnji s Gradom Novim Marofom i Kajkavskim spraviščem – knjiga Vladimira Crnkovića Ivan Rabuzin – Kritička antologija od 1944. do kraja 1964. godine – bit će predstavljena i u Novom Marofu.

Riječ je o opsežnoj stručno-znanstvenoj studiji posvećenoj ranim desetljećima stvaralaštva Ivana Rabuzina, jednog od najznačajnijih predstavnika hrvatske naive. Knjiga donosi sustavnu analizu umjetnikova razvoja, ključnih djela i recepcije, temeljenu na dugogodišnjoj autorovoj bliskoj suradnji s Rabuzinom.

Od 28. ožujka do 27. travnja 2026. u Novom Marofu se održavaju 10. Rabuzinovi dani.

Priopćenje Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske o Gradskom stadionu Poljud

Kao predstavnici krovne strukovne udruge povjesničara umjetnosti Hrvatske, a potaknuti živom raspravom koja se u medijima razvila na temu rušenja Gradskog stadiona Poljud, pozvani smo iznijeti stajalište naše struke.

Gradski stadion Poljud pojedinačno je zaštićeno kulturno dobro od 2015. godine. Stoga ga, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara treba čuvati, konzervirati i restaurirati sukladno njegovim vrijednostima i smjernicama struke. Vrijednosti stadiona, njegova arhitektonska koncepcija, jedinstvena inženjerska krovna konstrukcija, urbanističke vrijednosti i smještaj u krajoliku, priznate su ne samo njegovim statusom kulturnog dobra u Hrvatskoj, već i u svjetskim okvirima. To su potvrdile i izložbe na kojima je stadion bio predstavljen, u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku 2018. i na izložbi „Stadioni – Arhitektura mita“ u Rimu 2025.  Osim arhitekture stadiona zaštićen je i prostor u njegovoj neposrednoj blizini, s ciljem zaštite vizura i urbanističkih vrijednosti tog remek-djela.

Iz Rješenja o zaštiti koje je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske donijelo 2015. godine izdvajamo:

Veliki stadion splitskog nogometnog kluba “Hajduk” sagrađen je 1979. u splitskom predjelu Poljud, zbog čega i danas nosi naziv Gradski stadion Poljud, a projektirao ga je istaknuti hrvatski arhitekt Boris Magaš (1930.-2013.). Realizacija projekta vezuje se uz VIII. Mediteranske igre koje su se 1979. održale u Splitu. Iste godine autor je nagrađen tada Saveznom nagradom „Borba“ za arhitekturu i urbanističko-arhitektonski koncept stadiona u Poljudu. Gradski stadion Poljud, smješten u prirodnom okruženju Kaštelanskog zaljeva, vizurno orijentiran prema zelenilu Marjana, neznatno upušten u teren kako bi u različitim vizurama iskazao izuzetno lagan volumen koji u prostoru gotovo lebdi, svojim smještajem u prostoru, oblikovanjem i konstrukcijom svjedoči iznimne urbanističke i arhitektonske vrijednosti i posjeduje nezamjenjivu odrednicu suvremenosti.

Medijska kampanja s idejom izgradnje novog stadiona koja se vodi još od ljeta 2025. dosegla je vrhunac predstavljanjem Studije izvodljivosti za projekt „Nogometni stadion i kamp u Splitu“ koju je izradila tvrtka UHY Savjetovanje d.o.o., a koja se temelji prvenstveno na analizi ekonomske isplativosti četiri opcije razvoja stadionske infrastrukture. Studija je ukidanje statusa kulturnog dobra i rušenje stadiona proglasila najisplativijom opcijom, koja ne podrazumijeva preispitivanje takve odluke. Mišljenje strukā – konzervatora, arhitekata, urbanista, statičara i građevinara, u čijoj je nadležnosti takva vrsta rasprave, nije razmatrano. Od održavanja i restauriranja kulturnog dobra planiranih izradom dokumentacije još od 2018. godine došlo je do obrata i rušenja kao favorizirane opcije. Znakovito je da opcija koju zagovaraju izrađivači studije, osim rušenja postojećeg i izgradnje novog stadiona unutar kojeg su planirani prateći sportski sadržaji i kongresni centar, u neposrednoj blizini stadiona predviđa i izgradnju komercijalnih sadržaja – hotela i trgovačkog centra izuzetno velikih kapaciteta, oko 50.000 m². Ta izgradnja nije istaknuta u prvom planu opcije, a pravo izgradnje imali bi privatni investitori.

Ističemo da studija kao ekonomski najisplativiju opciju nudi onu koja je suprotna važećim zakonima Republike Hrvatske: Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te važećem Generalnom urbanističkom planu Splita, koji u zoni Gradski projekt Poljud ne dopušta izgradnju komercijalnih sadržaja predviđenih studijom. Zaključujemo da je remek-djelo Borisa Magaša postalo smetnja profitu i planiranim novim izgradnjama lukrativnih sadržaja.

Tema rušenja stadiona u Poljudu, na način na koji je prezentirana, protivi se spomenutim zakonskim dokumentima pa držimo da nije prihvatljiva, kao ni prijedlog referenduma do kojeg zasad nije došlo. O kulturnim dobrima i načinima njihova održavanja trebaju odlučivati isključivo za to nadležne profesije.

Gradski stadion Poljud, godinama neodržavan i prepušten nedovoljnoj brizi vlasnika i korisnika, zahtijeva hitne konzervatorsko-restauratorske intervencije kojima će prethoditi stručno utemeljene procjene statike betonske i MERO konstrukcije. Od relevantnih i nepristranih stručnjaka očekuje se analiza postojećeg stanja konstrukcije i prijedlog sanacije. U 21. je stoljeću održavanje i revitaliziranje modernističke arhitekture znatno napredovalo, dostupna su brojna rješenja i načini održavanja, sanacije i rekonstrukcije.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske se u svojoj povijesti, počevši od zalaganja dugogodišnjeg predsjednika Društva Radovana Ivančevića, uvijek zalagalo za zaštitu kulturne baštine i branilo prostor javnog interesa kada bi se držalo da su ugroženi. Činimo to i ovom prigodom. Gradski stadion Poljud i prostor uokolo stadiona zaštićeno je kulturno dobro te ga treba čuvati sukladno njegovim međunarodno prepoznatim, iznimnim arhitektonskim i urbanističkim vrijednostima i na temelju odluka relevantnih profesija.  

Stadion u Poljudu kao registrirano kulturno dobro zaslužuje stručan, konzervatorski tretman i s njim treba započeti odmah.

foto: Ivica Pleština

PREDSTAVLJANJE

Nikola Jakšić

Iluminirani liturgijski rukopisi srednjega vijeka u Dalmaciji

srijeda, 11. ožujka 2026., 12:00 sati

Matica hrvatska, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb, dvorana Jure Petričevića

Knjiga Iluminirani liturgijski rukopisi srednjega vijeka u Dalmaciji – odabrane studije autora Nikole Jakšića, professora emeritusa Sveučilišta u Zadru, predstavlja izniman doprinos hrvatskoj povijesnoumjetničkoj literaturi. Iako su iluminirani liturgijski rukopisi na području Hrvatske bili predmet pionirskih istraživanja, cjelovita i metodološki dosljedna studija kakvu zaslužuju dugo je izostajala. Objavom ove knjige taj je znakoviti nedostatak napokon nadoknađen.

Autor iluminacijama pristupa u neraskidivoj vezi s tekstom i notacijom koje ilustriraju, potvrđujući se kao vrstan poznavatelj latinskoga jezika i srednjovjekovnih liturgijskih praksi. Upravo mu je to znanje omogućilo preciznu ikonografsku i grafičku interpretaciju svakog inicijala te njegovo smještanje u ispravan likovni i sadržajni kontekst. Jakšić s velikom pažnjom analizira sadržaj i liturgijsku namjenu rukopisa, vrste ilustracija i njihovu povezanost s ustrojstvom teksta, nudeći čitatelju cjelovit uvid u njihovu povijest i značenje.

Ova minuciozna studija ne govori samo o likovnim vrijednostima iluminacija, nego i o kršćanstvu, pismenosti i civilizaciji srednjega vijeka uopće. Rukopisi koje obrađuje predstavljaju prvorazredne spomenike kulture i dragocjene povijesne dokumente, a autor u potpunosti nadoknađuje manjkavosti ranije bibliografije, postavljajući visoke metodološke standarde za buduća istraživanja.

Posebnu vrijednost Jakšićeva rada potvrđuje i njegov doprinos povratu jednoga folija iz rukopisa ukradenog 1986. godine iz franjevačkog samostana sv. Eufemije u Kamporu na Rabu. Zahvaljujući tome što je slučaj iznio pred međunarodnu znanstvenu javnost, list je vraćen iz muzeja u Japanu, čime je autor dao i konkretan doprinos zaštiti hrvatske kulturne baštine. (preuzeto iz recenzija)

Zbornik predstavljaju: Dino Milinović, Ivan Josipović i Nikola Jakšić

Izdavač: Sveučilište u Zadru, 2025.

Recenzenti: Bojan Goja i Dino Milinović

Urednik: Ivan Josipović

Organizatori predstavljanja: DPUH i Odjel za likovne umjetnosti Matice hrvatske

RAZGOVOR U DPUH-u

Aktualnost moderne arhitektonske baštine u Zagrebu

utorak, 10. ožujka 2026., 18:00 sati

DPUH, Preradovićeva 44, Zagreb

Tema razgovora je aktualnost moderne i modernističke arhitektonske baštine u Zagrebu. Naglasak je na poticanju dijaloga zainteresirane stručne i šire javnosti o pitanjima nasljeđa moderne graditeljske baštine i njezine uloge u urbanom okviru. Cilj razgovora je razmjena mišljenja sudionika  koji svojim kompetencijama zastupaju znanstvene, stručne i operativne okvire, iskustva i interese korisnika te pridonijeti osmišljavanju mogućih strategija održivosti postojećih prostora.

Karakteristični primjeri su, između ostalih, robne kuće Nama u Ilici i na Kvaternikovom trgu multifunkcionalni kompleksi Brodarskog instituta i zgrada Pučkog otvorenog učilišta. Riječ je o iznimno vrijednim ostvarenjima arhitektonske i urbane kulture, koji potiču na promišljanje novih i/li transformacije prijašnjih namjena. Razgovor o temi uključuje i pitanja konteksta u kojem arhitektura i urbanizam imaju formativne uloge u afirmiranju prostornih, društvenih i kulturnih vrijednosti. Među ostalim, razgovarat će se o pitanjima mogućih djelotvornih načina afirmiranja tih vrijednosti, primjerima dobre prakse, novim pristupima afirmiranju vrijednosti ove baštine usmjerenim poticanju novih ideja i programa povezanih s mogućim namjenama, koje bi pridonijele održivosti arhitektonske i urbane baštine.

U razgovoru sudjeluju: Marijana Sironić, dipl. ing. arh. (pomoćnica pročelnice za kulturnu Gradski ured za kulturnu baštinu i prirodu), Marko Špikić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu),  Marta Pedišić-Buča (bivša zaposlenica i voditeljica sektora pomorske tehnologije odjela razvoja i istraživanja u Brodarskom institutu d.d. i Hrvatskoj brodogradnji-Jadranbrod d.d.) i Gordana Paškvan-Budiselić, d.i.a. te moderatorica i voditeljica Jasna Galjer.

Podsjećamo vas da su prijave za izlaganja na 6. kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti otvorene do 1. ožujka 2026.

Kongres se održava u godini u kojoj Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske obilježava 70 godina kontinuiranog djelovanja. Tema Povjesničar umjetnosti kao autor usmjerena je na propitivanje uloge povjesničara umjetnosti kao kreativnog autora, interpretatora i nositelja autoriteta u eri digitalizacije, interdisciplinarnosti i sveprisutne birokratizacije.

Kongres se održava pod pokroviteljstvom CIHA-e (Comité International d’Histoire de l’Art), Ministarstva kulture i medija RH te je satelitski događaj Festivala Novog europskog Bauhausa 2026. – čime se uključuje u relevantni europski kulturni i znanstveni okvir.

Gostujuća predavanja:

• Michelle Foa (Tulane University, New Orleans) – renomirana stručnjakinja za francusku umjetnost 19. stoljeća, autorica knjige o Georgesu Seuratu, donosi nova tumačenja Edgara Degasa i impresionizma.
• Ivan Gerát (Slovačka akademija znanosti, Bratislava) – vodeći srednjoeuropski povjesničar umjetnosti, otvorit će teorijska i metodološka pitanja suvremene historiografije naše struke.

Načini sudjelovanja

• samostalno izlaganje (15 min)
• organizacija tematskog panela (60 min)
• predstavljanje znanstvenog ili stručnog projekta (15 min)

Prijave (sažetak do 900 znakova + biografija do 400 znakova) šaljite najkasnije do 1. ožujka 2026. 

UPUTE ZA PRIJAVU: POZIV

Vladimir Crnković

Ivan Rabuzin – Kritička antologija od 1944. do kraja 1964. godine

četvrtak 26. veljače 2026., 12:00 sati

Matica hrvatska, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb, dvorana Jure Petričevića

Ivan Rabuzin (1921.–2008.) jedan je od najznačajnijih predstavnika hrvatske i europske naive, umjetnik čije je djelo od svojih početaka do danas zadržalo jednaku svježinu, prepoznatljivost i univerzalnost. Njegov put, od amaterskih početaka sredinom 1940-ih do zrelog i visoko artikuliranog opusa ranih 1960-ih, obilježen je postupnim, ali iznimno dosljednim izgrađivanjem singularne poetike prepoznatljive u njegovim vizionarskim pejzažima, idealiziranim oblicima prirode te karakterističnim „kozmologijama“ oblaka, brežuljaka i cvjetova.

Publikacija Ivan Rabuzin – Kritička antologija od 1944. do kraja 1964. godine povjesničara umjetnosti Vladimira Crnkovića predstavlja opsežnu stručno-znanstvenu studiju posvećenu ranim dvama desetljećima Rabuzinova stvaralaštva. Nastala je između 2020. i 2024. kao priprema za stotu godišnjicu umjetnikova rođenja. Posebnu vrijednost ovoj publikaciji daje činjenica da je Crnković tijekom više desetljeća blisko surađivao s Ivanom Rabuzinom, što mu je omogućilo jedinstven i iznimno informiran uvid u umjetnikov rad, razvoj i misaoni svijet.

Autor u knjizi sustavno analizira ključna Rabuzinova djela, njihove stilske mijene, recepciju te odnos s kritičarima poput Radoslava Putara i Dimitrija Bašičevića – Miće. Izvorno zamišljena kao bogato ilustrirana monografija s više od stotinu crno-bijelih i kolor reprodukcija, publikacija je nakon dovršenog prijeloma morala biti objavljena bez ijedne reprodukcije zbog neriješenih pitanja autorskih prava s dijelom Rabuzinovih nasljednika. Iako su slike uklonjene, tekst ostaje neizmijenjen. Autor je u opsežnim bilješkama precizno naveo sve izvore u kojima se pojedina djela mogu vidjeti, kao i institucije i zbirke u kojima se čuvaju.

Knjiga je ujedno osobna posveta Rabuzinovoj supruzi Ljubici, koja je podržala projekt. Unatoč izostanku vizualnog materijala, studija nastoji – i prema autoru uspijeva – jasno pokazati umjetnikov razvoj te potvrditi važnost i univerzalnu vrijednost Rabuzinova opusa u kontekstu hrvatske naive, moderne umjetnosti i globalne likovne scene.

Izdavači: DPUH, Grad Novi Marof, Kajkavsko spravišče, 2025.

Knjigu predstavljaju: Dino Milinović, Ivana Mance Cipek, Marijan Špoljar i Vladimir Crnković

Organizatori predstavljanja Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske i Odjel za likovne umjetnosti Matice hrvatske

POZIVNICA

Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa Hrvatski povjesničari umjetnosti: Olga Maruševski (1922.–2008.)

četvrtak, 12. veljače 2026., 13.00 sati

Hrvatski leksikografski zavod Miroslav Krleža, Frankopanska 26, Zagreb

Zbornik predstavljaju: Dino Milinović, predsjednik DPUH-a, Filip Hameršak, ravnatelj LZMK-a, recenzentica Ljerka Dulibić, Milan Pelc i urednica Irena Kraševac.

Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa Hrvatski povjesničari umjetnosti Olga Maruševski (1922.–2008.) donosi priloge istraživača različitih generacija koji iz suvremenih perspektiva razmatraju tematske krugove u fokusu jedne od najistaknutijih hrvatskih povjesničarki umjetnosti.

Plodno polje svojega cjelokupnog znanstveno-istraživačkog rada Olga Maruševski pronašla je u razdoblju tzv. dugog 19. stoljeća. U brojnim je tekstovima među prvima valorizirala pojave i osobe koje su oblikovale hrvatsku umjetnost i kulturu toga doba, donoseći teorijsku utemeljenost u okviru širega srednjoeuropskog kruga, čime je njezin doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti od iznimnog značenja.

Autori priloga u Zborniku su: Andrea Baotić-Rustanbegović, Magdalena Blažić, Vanja Brdar Mustapić, Sanja Cvetnić, Dragan Damjanović, Frano Dulibić, Andrea Klobučar, Snješka Knežević, Ivan Kokeza, Irena Kraševac, Ozana Martinčić, Lina Šojat, Rafaela Tassotti i Antonija Tomić.

Posebnu vrijednost Zborniku daje prvi put objavljen autobiografski tekst Olge Maruševski (rođene Tanhofer) "Zapisci. Opasno je nagnuti se van prije osamdesete". On donosi intimno, britko i autoironično svjedočanstvo o životu, radu i duhu vremena – od Drugog svjetskog rata do 2004. godine, nudeći ujedno i jedinstven pogled na zagrebački intelektualni i građanski milje.

Zbornik je objavljen u okviru projekta Hrvatski povjesničari umjetnosti, koji Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske od 2013. godine sustavno razvija s ciljem istraživanja i valorizacije djelovanja istaknutih povjesničara umjetnosti te pisanja povijesti struke u Hrvatskoj.

Izdavač: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2025.

Urednice: Irena Kraševac i Martina Petrinović

Recenzentice: Ljerka Dulibić i Ivana Mance Cipek

Oblikovanje: Tomislav Vlainić

Lektura: Sanja Graša i Maja Trinajstić

Naklada: 150 primjeraka

Danko Šourek

Otkriće povijesti

hrvatski i ugarski kraljevi, ilirski i slavenski predci

(17. i 18. stoljeće)

četvrtak, 22. siječnja 2026. 18:00

Galerija Klovićevi dvori, izložba U početku bijaše kraljevstvo - predavaonica u prizemlju

Podijeljen u više državnih zajednica i kulturnih krugova te bez konsolidiranoga političkog i simboličkog središta, hrvatski povijesni prostor u ranome novom vijeku nije mogao razviti koherentnu političku ikonografiju. Vladarske su galerije već stoljećima bile ispunjene prikazima vladara stranih dinastija, dok su se obrisi ključnih događaja iz starije nacionalne prošlosti tek fragmentarno razabirali kroz slojeve raznorodnih tradicija i heterogenih izvora. Ipak, historiografske interpretacije – a nerijetko i svjesne konstrukcije – pisaca koji su tijekom 17. i 18. stoljeća nastojali reafirmirati staru slavu Hrvatskoga Kraljevstva pronašle su svoj likovni odraz u ograničenom, ali konceptualno relevantnom korpusu novih i originalnih ikonografskih rješenja. Tijekom dvaju baroknih stoljeća hrvatska likovna baština, osobito ona kontinentalne, banske Hrvatske, bilježi tako više umjetničkih narudžbi koje su u vizualnome mediju nastojale artikulirati motive iz daleke, često i legendarne prošlosti Kraljevstva, odnosno iz razdoblja koje je prethodilo njegovu stupanju u državnopravnu zajednicu s Ugarskom.

Danko Šourek (Zagreb, 1979.) izvanredni je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je niza znanstvenih radova iz područja umjetničke baštine renesanse i baroka. Istraživačkim interesima usmjeren je na umjetnost kasnoga srednjega i ranoga novoga vijeka, a osobito teme s područja povijesti skulpture, ikonografije i naručiteljstva.

Ilustracija: Juraj Šubarić, Naslovna grafika knjige Jurja Ratkaja, Memoria regum et banorum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae (1652.)