DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

Jelena Uskoković

(1929.-2018.)

U hrvatskoj povijesti umjetnosti, u istraživanju i tumačenju likovnog stvaralaštva 20. stoljeća, kolegica Jelena Uskoković ostvarila je zaokružen i značenjem relevantan opus. Diplomirala je 1958. na Sveučilištu u Zagrebu, na Odsjeku povijesti umjetnosti i kulture, a 1966. godine zapošljava se kao kustosica u zagrebačkoj Modernoj galeriji. Prethodeću publicističku djelatnost zamijenila je stručnom obradom niza suvremenih i modernih autora, te priređivanjem njihovih monografskih i retrospektivnih izložaba. Kataloške prezentacije bile su  često prave studije, pripreme za sustavne kritičke valorizacije i stilsko-morfološke sistematizacije. Među obrađivanim slikarskim i kiparskim profilima posebno se ističu tekstovi posvećeni Stančiću i Jordanu, Babiću i Reiseru, Šimunoviću i Kantocijevoj, svi temeljeni na dubokom problemskom uvidu i razrađenoj kritičkoj "fortuni", te ispisani što je moguće egzaktnije i objektivnije. Prilozi o Babiću i Fernkornu razmatrali su pak neke specijalističke aspekte.

Najveću pažnju i kontinuitet bavljenja posvetila je Jelena Uskoković zanimljivom opusu Mirka Račkoga. Priredila mu je čak dvije velike izložbe, posebno objavila priloge o simbolizmu i monumentalizmu u njegovim djelima, te okrunila to zanimanje pisanjem i obranom doktorske disertacije „Slikarstvo Mirka Račkog“ (1980., potom tiskano kao reprezentativna monografija). Dobro poznavanje konteksta hrvatske Moderne, odnosno stvaralaštva početkom 20. stoljeća, iskoristila je također u interpretaciji slikarstva Slave Raškaj kao pripadnice secesijske osjetljivosti i Ivana Meštrovića kao zastupnika monumentalističkih tendencija (u jednoj fazi). Godine 1978. Jelena Uskoković postaje muzejska savjetnica, pa 1985. godine piše i prigodni tekst povodom 80-godišnjice Moderne galerije.
Premda se profesionalno bavila pretežno hrvatskim likovnim umjetnicima, Jelena Uskoković je imala dobar uvid i u univerzalne krugove, počam od činjenice da je 1962. magistrirala na University of Rochester u Sjedinjenim američkim državama. Sa svojih je putovanja znala donijeti i prikaze međunarodnih izložaba, primjerice u dva je navrata kompetentno svjedočila o manifestacijama popartističkog slikarstva. Svoje američke pute iskoristila je da produbi poznavanje Meštrovićeve umjetnosti, te da našu znanstvenu javnost  među prvima izvijesti o kiparevim djelima nastalim i sačuvanim na Sveučilištu u Sirakuzi. Još važnija je njezina tekovina pronalazak izgubljenih slika, serije radova naših umjetnika što su nastali u Švicarskoj nakon izložbe održane neposredno nakon Prvoga svjetskog rata. Njezinom su zaslugom vraćene u domovinu, nakon više od pola stoljeća, antologijske slike Tartaglije, Šulentića i Uzelca, te su ušle u fundus Moderne galerije.

Muzejskim angažmanom i kritičkom aktivnošću, znanstvenim prilozima i afirmiranjem pravih vrijednosti, Jelena Uskoković zaslužila je društveno priznanje, a Društvo povjesničara umjetnosti odužilo joj se dodjelom Nagrade za životno djelo „Radovan Ivančević“ za 2015. godinu.

Tonko Maroević (iz obrazloženja Nagrade za životno djelo Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske "Radovan Ivančević" za 2015. godinu)

foto:  15. travnja 2002., snimila Jozefina Dautbegović

The CAA-Getty International Program

<http://www.collegeart.org/programs/travel-grants/caa-getty-international-program>, generously supported by the Getty Foundation, provides funding for twenty art historians, museum curators, and artists who teach art history to attend CAA’s Annual Conferences. The goal of the project is to increase international participation in CAA, to diversify the association’s membership, and to foster collaborations between North American art historians, artists, and curators and their international colleagues.

Apply for the 2019 CAA-Getty International Program<http://www.collegeart.org/news/2018/06/11/apply-for-the-2019-caa-getty-international-program/>

srijeda, 20. lipnja 2018. u 8:00

Neue Galerie Graz

Universalmuseum Joanneum

Ein rebellischer Visionär

Retrospektive Vjenceslav Richter

Retrospektiva obuhvaća arhitektonske i umjetničke radove Vjenceslava Richtera od 1947. do 2002. godine i smješta ih u kontekst europske povijesti umjetnosti. Richerovi radovi su često izlagani u Grazu, kao dio trigona 67 i trigona 75, na samostalnoj izložbi 1972. godine kao i na brojnim skupnim izložbama na kojima su zastupljeni njegovi radovi iz kolekcije Neue Galerie.

Autorica izložbe: Vesna Meštrić, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb – dobitnica godišnje nagrade DPUH-a za 2017. godinu za izložbu Buntovnik s vizijom u MSU, Zagreb.

Stručno vodstvo: autorica izložbe

Kunst-Kontroversen

Steirische Positionen 1945-1967

Ovom izložbom na kojoj su prikazana djela štajerske umjetnosti između 1945. i 1967. godine Neue Galerie Graz svjedoči o suprotnostima u kojima se „suvremena“ umjetnost oduvijek kretala.

„Mnogo prije vremena kada termin „suvremena umjetnost“ postaje sinonim za progresivnu, provokativnu,  izazovnu ili elitnu umjetnost, umjetnici koji su krenuli novim pravcima poticali su  kontroverze koje su reflektirale različite ideologije; jedni su ih hvalili, a drugi osuđivali. U svakom slučaju, publika i kritika je uvijek određivala uspjeh ili neuspjeh umjetnika.“ (preuzeto iz najave izložbe koja se otvara 15. lipnja)

Autor izložbe: Peter Peer, voditelj Neue Galerie Graz

Stručno vodstvo: kustos izložbe (na engleskom)

Polazak iz Zagreba u 8:00 s parkirališta iza Cibone, posjet izložbama, slobodno vrijeme do 16:00. Dolazak u Zagreb između 19:00 i 20:00.

Cijena prijevoza: 110 kn za članove i 130 kn za ostale. Prijave i uplate do 18. lipnja 2018. na dpuh@inet.hr ili 01 48 12 920.

Ulaznice za izložbe su besplatne.

Vlastimir Kusik (1953. – 2018.)

Posljednji ispraćaj našeg kolege u srijedu 30. svibnja u 12.30 na Centralnom groblju u Osijeku.

Komemoracija održati će se isti dan u prostoru Muzeja likovnih umjetnosti, Europska avenija br. 9 s početkom u 10.00 sati.

Vlastimir Kusik, povjesničar umjetnosti, likovni kritičar, muzealac, dugogodišnji kustos Muzeja likovnih umjetnosti u zvanju muzejskog savjetnika, istaknuti osječki intelektualac, autor više od pet stotina znanstvenih, stručnih i publicističkih tekstova.

Vlastimir Kusik rođen je 1953. godine u Osijeku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju 1976. godine. U razdoblju od 1977. do 1981. radio je kao konzervator u Regionalnome zavodu za zaštitu spomenika u Osijeku. Napisao je niz stručnih studija o ovoj problematici te sudjelovao u izradi projekata obnove i zaštite gradskih jezgri, arhitektonskih spomenika i pokretnih spomenika kulture. Preminuo je nakon kratke i teške bolesti 27. svibnja 2018. godine.

U Galeriji likovnih umjetnosti Osijek (danas Muzej likovnih umjetnosti) radi od 1981. godine, stručno zvanje kustosa stekao je  1984., zvanje višeg kustosa 1994. te muzejskog savjetnika 2004. 2014. uvršten je u Arhiv zaslužnih muzealaca Muzejskog dokumentacijskog centra.

Autor je brojnih samostalnih izložaba (Marina Tartaglije, Julija Knifera, Đure Sedera, Ivana Kožarića, Slavomira Drinkovića, Edithe Schubert, Damira Sokića, Nine Ivančić, Ivana Faktora, Bore Ivandića, Marijana Jevšovara, Davora Vrankića, Marija Čaušića, Hrvoja Duvnjaka, Vladimira Freliha, Lovre, Artukovića, Ljube Perčinlića, Ante Kajinića, Anabel Zanze, Ivana Lukačeka, Bojane Švertasek, Željka Jermana, Nike Špan, Krune Stipeševića, Marina Topića, Antuna Božičevića, Tomislava Fazekaša, Gorana Fruka) skupnih,  (slavonskih bienala, trijenala medaljerstva i male plastike, Osječki ratni atelje 91., Slavonija i Baranja 1991-1993.,Osijek,rat i vizualni mediji, Stalni postav u nastajanju ili Tri stoljeća umjetnosti u osječkoj galeriji, Hrvatska apstrakcija 60. i 70. tih godina, Sakralna umjetnost iz zbirki Galerije likovnih umjetnosti Osijek, zbirka skulptura, Prodori avangarde u hrvatskoj likovnoj umjetnosti prve polovice 20.stoljeća, Ideje, akcija i eksperiment ili tri osječka primjera avangarde na djelu, Pogledi. Dvadeseto stoljeće. od početka do kraja, i dalje, „Gorgona i poslije“, „Primarno i analitičko slikarstvo“, „Osječki suvremeni slikari“, „Umjetnici biraju umjetnike“, „Osječki likovni kvadrat“ i „75. obljetnica HDLU Osijek“).

Objavio je više od pet stotina znanstvenih, stručnih i publicističkih tekstova od kojih je za izdvojiti „Tübingenski ciklus Julija Knifera“, „Uloga i značenje Muzeja moderne/suvremene umjetnosti u Zagrebu za galerije regionalnih centara“, „Izložba mađarske avangarde: Osmorica i Aktivisti“, „Umjetnička skupina IRWIN“, „Oto Švajcer i osječka galerija“, „Nacionalsocijalizam i izopačena umjetnost“, „Iljko Gorenčević (1896-1924.), prvi moderni kritičar moderne umjetnosti“, „Oskar Nemon (1906-1985.), prilozi biografiji nepoznatog kipara“, „Nova hrvatska umjetnost, između centra i periferije“, „Eine Stadt sucht den Moerder, 1931.-1991. (Ivan Faktor)“, „Slikarstvo i kiparstvo u Osijeku od 1940. do danas“, „Tri stoljeća umjetnosti u osječkoj galeriji, slikarstvo i kiparstvo 20. stoljeća ili osječki postav hrvatske moderne umjetnosti“, „Ivan Faktor: Sao Paulo ↔ Osijek, eine Stadt sucht einen Moerder: 25th Bienal de Sao Paulo“, „Uvod u kiparstvo Ivana Kožarića, HDLU Osijek“, „Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka“, „Osječka arhitektura 1918.-1945.“, „Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti prve polovice 20. stoljeća“ i druge. Napisao je i monografske tekstove u monografijama „Goran Fruk“, „Đuro Seder“, „Marijan Jevšovar“ i „Slikarska obitelj Trick“. 

Član je Hrvatske sekcije AICA-e (Međunarodnoga udruženja likovnih kritičara), ICOM-a (Međunarodnoga vijeća muzeja), Hrvatskoga društva povjesničara umjetnosti, Hrvatskoga muzejskog društva, ULUPUH-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti) i Muzejske udruge istočne Hrvatske.  Dobitnik je nagrade Grba grada Osijeka 2008. godine za osobita ostvarenja u području kulture te doprinos očuvanju i proučavanju kulturne baštine, a njegova je knjiga „ADRESA: Eseji, kritike, kolumne i ostalo“ dobila je  nagradu Zlatna povelja Matice hrvatske 2007. godine.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske dodijelilo je svoju Nagradu „Radovan Ivančević“ za 2017. godinu u Muzeju za umjetnost i obrt 16. svibnja 2018. godine.

Nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević“ dodjeljuje se jedanaestu godinu zaredom. Povjerenstvo od pet redovnih članova Društva u sastavu Ljerka Dulibić, Ariana Kralj, Drago Miletić, Danko Šourek i Jadranka Vinterhalter na temelju primljenih prijedloga odlučili su o dobitnicima. Predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske Zvonko Maković uručio je nagrade.

Nagradu za životno djelo dobila je povjesničarka umjetnosti Nada Grujić, umirovljena profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja je svoj rad posvetila proučavanju i očuvanju poglavito dubrovačke renesanse.

Godišnju nagradu dobila je povjesničarka umjetnosti Vesna Meštrić, autorica retrospektivne izložbe Vjenceslava RichteraBuntovnik s vizijom koja se održala 2017. u Muzeju suvremene umjetnosti.

Povelju za unapređenje i promicanje povijesti umjetnosti  dobile su Irena Kraševac, Marina Bagarić, Darija Alujević i Petra Vugrinec za izložbe Izazov moderne Zagreb - Beč oko 1900. (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb) iHerausfoderung Moderne: Wien und Zagreb um 1900 (Belvedere, Beč). Kao i Miljenko Jurković, voditelj Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek i urednik časopisa Hortus artium medievalium.

Već sedmu godinu Društvo nagrađuje studente povijesti umjetnosti, tako su ove godine nagrade za najbolje diplomske radove dobile Nikolina Demark i Ivana Mihaela Žimbrek sa Sveučilišta u Zagrebu i Dejan Troha koji je diplomirao na Sveučilištu u Rijeci.  

Dodjelu Nagrade financijski podupiru Ministarstvo kulture i Grad Zagreb.

Obrazloženja.

POSJET IZLOŽBAMA

srijeda, 2. svibnja 2018. u 17:00

Muzej Mimara

Odabrana djela iz donacije Ante Topića Mimare Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU

Ante Topić Mimara - Donatorstvo kao sudbina - izložba u povodu 120. obljetnice donatorova rođenja

Na izložbi u povodu 120. obljetnice rođenja Ante Topića Mimare predstavljeno je 25 slika iz njegove donacije Strossmayerovoj galeriji. Pronalaženje novoga komparativnog materijala, proučavanje djela pojedinih slikara u europskim galerijama, rad u arhivima u Rimu, Berlinu, Beču, Beogradu i Zagrebu, proučavanje recentne stručne literature te konzultacije sa stručnjacima iz inozemstva – sve je to rezultiralo novim atribucijskim rješenjima i pomacima vezanima uz ta djela iz Mimarine donacije. (Borivoj Popovčak, preuzeto iz kataloga izložbe)

Stručno vodstvo: autori izložbe Borivoj Popovčak, Iva Pasini Tržec, Ljerka Dulibić i Ivan Ferenčak

Bit će to prilika i za razgled izložbe „Ante Topić Mimara - Donatorstvo kao sudbina - izložba u povodu 120. obljetnice donatorova rođenja", uz uvodno slovo ravnateljice Muzeja Mimara Lade Ratković Bukovčan.

Besplatno za redovne članove DPUH-a.

Jedan od prepoznatljivih simbola europskog srednjovjekovlja zasigurno su rezidencijalne feudalne utvrde, kašteli ili burgovi, kako se najčešće nazivaju u hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi. Izrazito su brojni ostaci takvih objekata na području Srednje Europe, pa ni područje istarskog poluotoka u tom smislu ne predstavlja iznimku. Rijetko se, međutim, Istru dovodilo u vezu s predmetnom spomeničkom baštinom, a razlozi za takvo stanje bili su brojni.

Kako se u slučaju srednjovjekovnih utvrda u pravilu radi o izrazito kompleksnim građevinama koje su se tijekom vremena sukcesivno nadograđivale i organski razvijale, a dugotrajan period u kojemu su bile napuštene ostavio je brojne tragove degradacije, njihova obnova i sanacija podrazumijevaju zahtjevne istraživačke, konzervatorske ali i financijske zahvate. Ovakvi projekti obuhvaćaju i osmišljavanje te implementaciju novih sadržaja povezanih s perspektivom njihova korištenja.

Na predavanju će se predstaviti pristup istraživanjima i obnovi predmetne spomeničke baštine proizašao iz iskustava prikupljenih u posljednjem desetljeću te konzervatorskim izazovima i perspektivama u sanaciji i upravljanju istarskim utvrdama.

Josip Višnjić, konzervator – arheolog, zaposlen je kao voditelj Odjela za kopnenu arheologiju (sjedište Juršići) u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Vodio je i sudjelovao u brojnim projektima istraživanja i obnove istarskih srednjovjekovnih utvrda, poput Posserta, Petrapilose, Turnine, Paza, Žminja, Pazina, Kršana itd.

Hrvatski povjesničari umjetnosti

Olga Maruševski (1922.  – 2008.)

Zagreb, 15. i 16. listopada 2018.

Nastavljajući programski serijal stručno-znanstvenih skupova pod nazivom Hrvatski povjesničari umjetnosti, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske organizira 2018. godine peti skup, posvećen Olgi Maruševski u povodu 10-te godišnjice smrti.

Plodno polje svojega cjelokupnog znanstveno-istraživačkog rada Olga Maruševski pronašla je u razdoblju „dugog“ 19. stoljeća. U brojnim tekstovima među prvima je valorizirala pojave i osobe koje su kreirale hrvatsku umjetnost i kulturu toga doba, donoseći teorijsku utemeljenost u okviru šireg srednjoeuropskog kruga , te je njezin doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti od iznimna značenja. Tekstovi Olge Maruševski nemimoilazni su za razumijevanje i vrednovanje donendavno zanemarivanih povijesnih dionica hrvatske likovnosti i društvenog života, kulturnim sponama vezanima uz Beč a političkim s Budimpeštom, unutar kojih se Zagreb nastojao razvijati prema vlastitim potrebama i mogućnostima. Jedna od središnjih tema i preokupacija tijekom cjelokupnoga istraživačkog rada Olge Maruševski je grad Zagreb i njegov urbanistički i graditeljski razvitak u 19. stoljeću, te ključni arhitektonski projekti koji su danas neprijeporni simboli grada, katedrala, Umjetnički paviljon i Školski forum, Sabornica i maksimirski perivoj. Njezina studija o historijatu glavnog zagrebačkog trga, Jelačić placa, najiscrpnije obrađuje njegove povijesne mijene od najranijih početaka do naših dana minunciozno rekonsturirajući izgled Trga te stanovnike i život koji se na njemu odvijao. Nakon više od trideset godina Iso Kršanjavi kao graditelj neprijeporno je jedna od temeljnih knjiga koje obrađuju Kršnjavijevo kulturološko i povijesnoumjetničko značenje, a njezina znanstvena utemeljenost, slojevitost i  izuzetno zanimljiva interpretacija njegova djelovanja do danas nisu izgubile na aktualnosti. U hrvatskoj povijesti umjetnosti Olga Maruševski zapamćena je kao znanstvenica izuzetne širine i erudicije koja je na svojstven način objedinila dva područja, povijest umjetnosti i povijest kulture – dvije ključne humanističke grane koje se međusobno uvjetuju, prožimaju i nadopunjuju, kako to pokazuju njezine sjajne interpretacije i valorizacije našeg utemeljiteljskog doba. Skupom u serijalu Hrvatski povjesničari umjetnosti obilježujemo desetu godišnjicu smrti Olge Maruševski, nadovezujući generacije istraživača koji su stasali na temeljima njezina rada.

Okvirne teme skupa

- nagodbeno doba i umjetnost – hrvatska umjetnost u političkom i kulturnom kontekstu u razdoblju od 1868. do 1918. godine

- iz zagrebačke spomeničke baštine – novije spoznaje o urbanističkim i arhitektonskim zahvatima u Zagrebu 19. i 20. stoljeća

-od Društva umjetnosti do Hrvatskog društva likovnih umjetnika – 150 godina likovne umjetnosti u Zagrebu kroz prizmu Društva i ustanova koje je Društvo osnovalo i potaknulo: Muzej za umjetnost i obrt, Obrtna škola, Moderna galerija, Akademija likovnih umjetnosti

- Iso Kršnjavi – kulturološko i povijesnoumjetničko značenje „korisnog čovjeka“

- crkvena arhitektura i umjetnost 19. i prve polovine 20. stoljeća – revalorizacija jedne zanemarene epohe sakralne baštine

- umjetnički obrt – „mali“ majstori u opremanju zagrebačke arhitekture

- likovni elementi u tipografskoj i grafičkoj opremi starijih hrvatskih časopisa

- kultura vrtova i perivoja – priroda kao idealna slika svijeta

Molimo da naslov i sažetak prijedloga izlaganja (do 900 znakova) pošaljete na dpuh@inet.hr do 15. svibnja 2018.

Organizacijski odbor: Dragan Damjanović, Đurđa Kovačić, Irena Kraševac, Zvonko Maković i Milan Pelc.

DPUH će do kraja lipnja obavijestiti prijavljene o prihvaćanju teme izlaganja.

Kotizacija za izlagače čiji je rad prihvaćen je 200 kn, članovi DPUH-a ne plaćaju kotizaciju.

Izlaganja će biti objavljena u Zborniku skupa, a tekstovi se predaju do 15. studenoga 2018.

Trogirsko graditeljstvo 15. stoljeća ostvarilo je puno veći doprinos formiranju ranorenesansne umjetnosti u hrvatskoj sredini nego što mu se to do sada pripisivalo. Urbanistički preporod Trogira, renesansnirenovatio urbis, kojeg je sredinom 15. stoljeća u gradu proveo Koriolan Veliki iz plemićkog roda Cipiko okupio je brojne graditelje tog doba, među kojima su Nikola Ivanov Firentinac i Ivan Duknović. Obnovljene su tada gotovo sve javne i važnije privatne zgrade, moderniziran obrambeni sustav, a uređenje gradskog trga, bio je središnji dio zahvata.

Cipikove palače na zapadnoj strani novoformiranog trga, ona južna koju zovemo Mala i ona sjeverna, Velika, obnovljene su istodobno u drugoj polovini 15. stoljeća. Velika palača Cipiko obnovljena je all'antica s golemom ambicijom i pripada malobrojnim arhitektonskim ostvarenjima tog tipa koji su tada nastali na istočnoj obali Jadrana.

Koriolanova obnova grada i distrikta jedan je od najljepših primjera renesansnog idealnog uređenja cjelovitog prostora kakvo se u to vrijeme očekivalo od dobre uprave grada.

Radoslav Bužančić pročelnik je Konzervatorskog odjela u Splitu. Vodi konzervatorska istraživanja i radove u Dalmaciji od 1984. godine u Dubrovniku, Splitu, Trogiru, Omišu i Vrgorcu, te na otocima Braču, Šolti, Hvaru, Visu, Korčuli i Lastovu. Voditelj je brojnih restauratorskih zahvata za koja je dobio domaća i strana priznanja.