DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske oštro osuđuje bezobzirni odnos prema spomeničkoj sredini Dubrovnika za svrhe filma „Robin Hood: Origins“ kao prekomjernu eksploataciju i sramotnu degradaciju jednog od najvažnijih hrvatskih spomenika s atributom svjetske baštine. Dio Straduna i prostor Posata od Ploča poslužili su kao armatura za kulisu kvazisrednjovjekovnog grada, koja ih je potpuno prekrila drvenim konstrukcijama. Stradun je bio za vrijeme postavljanja kulisa opterećen teškim vozilima, (kamionima, dizalicama i sl.), pretvoren u radionicu i logorište, za vrijeme snimanja njime su prolazili konji nezaštićenih kopita, dok je potpuno maskirani Posat bio zasut šljunkom i pijeskom. Konstrukcije su se bez mjera zaštite postavljale na zidove građevina. Vrhunac je bio završni prizor paljenja kvazisela u Posatu, što je prikazano kao „specijalni efekt“, a zapravo je to bio kontrolirani požar. Nakon snimanja na oba poprišta, na putovima do njih i nizu objekata ostale su višestruke štete, o kojima imamo svjedočenja dubrovačkih arhitekata.

Čuvanju baštine pretpostavljen je materijalni interes i prestiž, kako se to moglo razabrati iz riječi bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića. Javne površine i kulturno dobro u potpunosti su i bez ikakvih uvjeta stavljeni na raspolaganje filmskoj ekipi, i to besplatno, tako da gradski proračun od te produkcije nema nikakve koristi, ali gradska vlast navodi da su financijsku korist ostvarile uslužne djelatnosti, pojedinci angažirani kao statisti i sl. Kao najveća korist navodi se popularizacija Dubrovnika kao mjesta te produkcije, kao i prijašnjih i budućih produkcija koje je ugovorio bivši gradonačelnik, najavljujući Dubrovniku budućnost najvećeg poprišta snimanja filmskih megaspektakala. Podsjećamo, da prema izmjenama Zakona o audiovizualnim djelatnostima iz 2012. godine Država ima obvezu isplatiti producentu u ime povrata 20 % potrošene svote u Hrvatskoj, tako da Grad i Država u velikom dijelu financiraju film. Iz toga proizlazi da je dominantna korist propaganda Grada, odnosno još jedan poticaj za njegovu eksploataciju kao sirovine za turističku, filmsku i zabavnu industriju.

Pozivamo na odgovornost najprije gradsku vlast Dubrovnika koja je bez ikakvih uvjeta i ograničenja (npr. pravilnika o komercijalnom korištenju javnih površina) dopustila proizvoljno raspolaganje kulturnim dobrom najviše kategorije i njegovo besprimjerno poniženje. Postavljamo pitanje legalnosti procedure odlučivanja, odnosno poštivanja zakona, o čemu ćemo postaviti upit DORH-u.

Nadalje, postavljamo pitanje odgovornosti Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH u Dubrovniku, koji je s producentom sklopio ugovor u kojem se navodi mogućnost oštećenja, odnosno producentova obveza popravka. Misija zaštite je čuvanje kulturnog dobra, a s njome je načelno nespojiva bilo kakva spekulacija o njegovom svjesnom oštećivanju, mehaničkom ili vatrom – o čemu je u ovom slučaju riječ.

Pozivamo Ministarstvo kulture RH da obuhvatno i precizno analizira prikazanu situaciju – genezu i učinke, da utvrdi odgovornosti i poduzme mjere da se nešto slično više ne dogodi. Prisutnost filmskih ekipa i velikih produkcija mora se regulirati posebnim dokumentima, koji obvezuju sve aktere.

Dubrovnik nije svojina gradskih vlasti ni gradonačelnika ni građana koji ga sada nastavaju; njime se ne može raspolagati kako je kome drago, a najmanje kao komercijalnim resursom.

Dubrovnik je nacionalni i svjetski spomenik kulture, a dužnost je sadašnje generacije da ga u što boljem stanju prenese budućnosti. To što mu je naneseno recentnom zlouporabom rezultat je poremećenog sustava vrijednosti.

Ovaj prosvjed upućen je Ministarstvu kulture RH, Svjetskom komitetu za baštinu (WHC) UNESCO-a, hrvatskim institucijama koje se bave baštinom i medijima.

dr. sc. Zvonko Maković
predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske

DOKUMENT

PRESS RELEASE

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske i Društvo prijatelja dubrovačke starine pozivaju vas na predstavljanje zbornika Društvo prijatelja dubrovačke starine, Povijest i rad na spomenicima kulture 1952.—2016. i otvaranje izložbe
Društvo – grad – ljudi autora Ljube Gamulina. Rad na knjizi potaknuo je višesmjerna istraživanja koja će pokazati smisao postojanja Društva prijatelja dubrovačke starine, načela i načine njegovog djelovanja te najvažnije – službu
javnom, općem i zajedničkom interesu, a to je u specifičnom slučaju Dubrovnika njegova baština.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske pridružuje se apelu Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek i podržava borbu HDLU Osijek za očuvanje Galerije Kazamat.

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Osijek od 2002. godine raspolaže prostorom u Tvrđi, a u čijem je sastavu i ugledna Galerija Kazamat. Taj prostor obnovilo je Ministarstvo kulture RH u mandatu ministra dr. sc. Antuna Vujića, a tijekom svih narednih godina upravo je ovo Ministarstvo financiralo izlagačke  programe Galerije Kazamat. Osječki umjetnici i kulturna javnost svojim su iznimnim zalaganjem ovu galeriju učinili jednom od najrespektabilnijih galerijskih ustanova u zemlji. U nedostatku sredstava radili su volonterski, a zalagali se za što bogatiji kulturni život u svojem gradu. Kada je nedavno Osijek sudjelovao u natjecanju za Europsku prijestolnicu kulture i ušao u drugi krug, upravo su barokna Tvrđa i svi kulturni sadržaji koji se ovdje nude bili važan element kulturne ponude.

Ovih dana gradska je uprava odlučila oduzeti te dragocjene i odavno etablirane prostore onima koji njima upravljaju i vode brigu od 2002. godine, a to je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Osijek. Gradska uprava namjerava u jednom dijelu ovdje smjestiti urede jedne političke stranke (Hrvatski laburisti), a drugi dio dati udruzi koja se bavi sportsko-rekreativnim aktivnostima.

Grad Osijek četvrti je grad po veličini u Hrvatskoj, a Galerija Kazamat ključno je mjesto okupljanja i prezentiranja umjetničkih događanja ne samo u Gradu, nego i znatno šire u ionako osiromašenoj regiji.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske apelira na gradske vlasti Osijeka da shvate kako je takva odluka štetna i opasna, a od njezine moguće provedbe teško bi stradao kulturni život Osijeka i svi oni koji stvaraju kulturu u tome gradu i u Hrvatskoj općenito.

dr. sc. Zvonko Maković
predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske

SRIJEDA, 15. veljače 2017. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44

KAKO ŠTITIMO ARHITEKTURU MODERNIZMA?

Krajem 2016. godine srušena je kuća Matulja u okolici Šibenika, djelo arhitekata Ante i Vlaste Vulin iz 1963. godine. Kuća je imala status preventivno zaštićenog kulturnog dobra RH, da bi rušenje bilo izvedeno u pravnom vakuumu između privremene i trajne zaštite.

Ovaj slučaj još je jednom ukazao na ranjivost baštine, odnosno prvenstveno na manjkavu i nedostatnu pravnu, a time i društvenu skrb nad vrijednim arhitektonskim i urbanističkim ostvarenjima.

Tribina će prezentirati slučaj kuće Matulja, ali staviti i fokus na baštinu iz razdoblja socijalizma kroz neke od istaknutih arhitektonskih primjera, uključujući djela primijenjene umjetnosti, poput dizajna i opreme interijera.

O stanju modernističke baštine druge polovice 20. stoljeća, o formalnim aspektima zaštite, dosadašnjim iskustvima i problemima koji se u praksi Konzervatorskih odjela i Ministarstva kulture javljaju te općenito o otvorenim proceduralnim pitanjima raspravljat će: mr. sc. Anuška Deranja Crnokić i dr. sc. Martina Ivanuš (Ministarstvo kulture RH), dr. sc. Zrinka Paladino (Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Zagreb), dr. sc. Marko Špikić (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu) i dr. sc. Iva Ceraj (Hrvatski muzej arhitekture).

Kako bi se spriječila daljnja devastacija novijeg kulturnog nasljeđa, potrebno je kritički sagledati postojeće kriterije i metodologiju pravne zaštite kulturnih dobara, ali i potaknuti sustavniju i pravodobniju valorizaciju ovog izrazito produktivnog perioda za hrvatsku arhitekturu.

Tribina je organizirana u suradnji projekta Motel Trogir i Odbora za baštinu i prostor DPUH-a.

Projekt Motel Trogir  u 2017. godini podržavaju Ministarstvo kulture RH i Zaklada Kultura nova. Motel Trogir je projekt Slobodnih veza — udruge za suvremene umjetničke prakse. 

PONEDJELJAK, 13. veljače 2017. u 12:00
DPUH, Preradovićeva 44

Art History – the Future is Now

Zbornik Art History –the Future is Now (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2017.), izdan je povodom sedamdesetpetog rođendana Vladimira Petera Gossa (Gvozdanovića), professora emeritusa Povijesti umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Zbornik je višejezična zbirka priloga (hrvatski, engleski, talijanski) 26 znanstvenika iz Austrije, Češke, Hrvatske, Italije, Izraela, Makedonije, Mađarske, Slovačke i SAD. Uz priloge uvaženih znanstvenika (Katičić, Belaj, Rendić-Miočević, Calzona, Benešovska...) više od trećine Zbornika sadrži radove mladih, perspektivnih istraživača, naglašavajući tako naslov knjige, to jest da se povijest umjetnosti i humanističke znanosti uopće stalno obnavljaju i da nova pokoljenja grade na postigućima svojih prethodnika.

Zbornik će predstaviti: dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik DPUH-a, dr. sc. Milan Pelc, ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti, dr. sc. Ivan Mirnik, recenzent, dr. sc. Vjekoslav Jukić, urednik i dr. sc. Vladimir P. Goss.

Izdavač: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2017.

Hrvatski povjesničari umjetnosti:

Lelja Dobronić (1920. — 2006.)

Zagreb, 15. i 16. svibnja 2017.

Govoriti o Karamanu znači govoriti o najistaknutijem hrvatskom povjesničaru umjetnosti 20. stoljeća. Karamanove znamenite teorijske teze o provincijskoj, graničnoj i periferijskoj sredini uklapaju se u metodsku paradigmu geografije umjetnosti, koja u okvirima europske povijesti umjetnosti ima dugu tradiciju. Elementi te metode isprepleteni su s elementima paradigme o nacionalnom karakteru umjetnosti. Karaman je obje paradigme kritički primijenio u  svojim razmišljanjima o hrvatskoj umjetničkoj baštini, međutim, on nije uspio prevladati onaj temporalni aspekt umjetnosti periferije, koji se u njegovo doba (pa i kasnije) interpretirao kao kašnjenje u odnosu prema centru. O toj i o drugim značajkama Karamanove teorijske ostavštine bit će govora u predavanju posvećenom 130. obljetnici njegova rođenja.

Milan Pelc diplomirao je povijest umjetnosti i germanistiku te magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1993. radi u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Ravnatelj je Instituta od 2003. godine. Područja znanstvenoga istraživanja: povijest europske i hrvatske grafike i knjižne ilustracije; razdoblje kasnog srednjeg vijeka i renesanse; povijest i teorija povijesti umjetnosti; povijest knjige i vizualnih medija. Autor je knjige Renesansa u Hrvatskoj za koju je dobio godišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za 2007. godinu.

Upravni odbor objavljuje Natječaj za dodjelu Nagrade DPUH-a „Radovan Ivančević“ za 2016. godinu:

1. Nagrada DPUH-a „Radovan Ivančević“ za životno djelo (1 nagrada)

2. Godišnja nagrada DPUH-a „Radovan Ivančević“ (1 nagrada)

3. Povelje DPUH-a za unapređenje i promicanje povijesti umjetnosti (do 3 povelje)

4. Nagrade za najbolji diplomski rad (do 3 nagrade)

Prijedlog nagrade za životno djelo i godišnju nagradu mora sadržavati obrazloženje, biografiju i bibliografiju. U obrazloženju valja jasno naglasiti za koju nagradu i za što je kandidat nominiran.

Prijave koje nisu u skladu s navedenim zahtjevima neće se razmatrati.

Prijave vrijede isključivo ukoliko su poslane do objavljenog roka, a uvažava se datum poštanskog pečata.

Sve prijave za natječaj primaju se isključivo poštom na adresu: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Preradovićeva 44, 10000 Zagreb

NATJEČAJ JE OTVOREN DO 15. ožujka 2017.