DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

Predavanje se neće održati. Naknadno ćemo objaviti alternativni termin održavanja predavanja.

Krasanka Majer Jurišić

           Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb

          Javne palače u Dalmaciji – reprezentativna upravna arhitektura

          gradskih središta od 15. do 18. stoljeća 

Kategorija javne arhitekture uključuje građevine namijenjene upravi i sudstvu, građevine s trgovačkim, odnosno gospodarskim funkcijama te građevine za školovanje, zdravstvo i socijalnu skrb. Upravne građevine, kao poseban element gradske arhitekture, nastaju u razvijenom srednjem vijeku. Njihova je zadaća bila odgovoriti na nove potrebe komunalnog društva i u njima se odvijao rad gradske uprave i sudstva. U Dalmaciji se ovaj arhitektonski tip ostvaruje u obliku komunalne palače koja obuhvaća i upravne i sudske, ali i prostorije privatne namjene kojima se koristi knez. Izdvajanjem pojedinih funkcija javljaju i drugi arhitektonski oblici: vijećnica, loža i kneževa palača, odnosno samostalne zgrade za potrebe zasjedanja vijeća, za sudske poslove te za stanovanje. Iako su dalmatinske upravne palače građene mahom u srednjem vijeku, tijekom 15. i 16. stoljeća, u prvo doba mletačke uprave na našoj obali, nastavlja se njihova izgradnja, kao i pregradnja i preoblikovanje postojećih. Period koji je uslijedio, sve do 1797. godine, nisu obilježili značajniji građevinski pothvati na polju upravne arhitekture, ali je od važnosti način na koji se tada s javnim palačama postupalo i kako su one uređivane i održavane. Istraživanje povijesti gradnje upravnih objekata u mletačkoj Dalmaciji pokazalo je njihovu složenost. Svaka je javna palača zaseban primjer i svjedok vremena u kojem je izgrađena, odnosno u kojem se naknadno pregrađuje. Analizom je potvrđeno da javne palače nastaju kombiniranjem postojećih modela privatne izgradnje, naravno s određenim modifikacijama s obzirom na upravne, administrativne i sudske funkcije. U nekim slučajevima ponavljaju se tradicionalni modeli što je ujedno i pokazatelj zatvorenosti lokalne sredine, dok se u nekima ostvaruju sasvim nove sheme. Zbog svog političkog značaja javne su palače imale naglašenu reprezentativnu ulogu, kako u dominiranju urbanim tkivom, tako i u vizualnom identitetu samog grada. Istovremeno, spomenute su građevine, kao reprezentativni materijalizirani odraz moći i ugleda lokalne zajednice, često bile uzorom za privatne narudžbe. Ta dvosmjernost utjecaja ujedno i dodatno povezuje ove arhitektonske modele u međusobno isprepletenu arhitektonsku grupu. Ono što ih razlikuje njihove su funkcije i stoga se u ovom slučaju doista možemo prikloniti funkcionalnoj tipologiji i kao jedinstveni arhitektonski tip odrediti samu javnu palaču.

Krasanka Majer Jurišić rođena je 1975. u Zagrebu. Na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu doktorirala je 2012. s temom Javne palače u Dalmaciji u vrijeme mletačke uprave. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova iz područja povijesti umjetnosti renesanse i baroka. Urednica je časopisa Portal i članica uredništva časopisa Kvartal. Godine 2009. dobila je Povelju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Od 2003. zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Trenutno radi kao viši konzervator povjesničar umjetnosti i voditelj je Odsjeka za dokumentaciju nepokretne baštine te se bavi istraživanjima i konzervatorsko-restauratorskim radovima. 

PROGRAM_PDF

RADIONICA JE POPUNJENA

Marko Rašica na natječaju Hrvatska lijepa knjiga

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 2014.
Likovna monografija, autorica: Sanja Žaja Vrbica, urednica: Irena Kraševac, izvršna urednica: Martina Petrinović, dizajn: Mario Aničić, fotografije: Milan Drmić, Miroslav Dvorščak, Jovan Kliska, Tomislav Turković, Darko Vrbica

Likovna monografija Marko Rašica autorice dr. sc. Sanje Žaja Vrbica izabrana na natječaju Hrvatska lijepa knjiga kao jedna od 19 knjiga koje će sudjelovati na međunarodnom natječaju Best Book Design from all over the Worldkoji će se tijekom ožujka iduće godine održati u Leipzigui izložbu Book Art International koja se održava u sklopu Međunarodnog sajma knjiga u Frankfurtu.

Zaklada Stiftung Buchkunst iz Frankfurta na Majni i ove je godine povjerila Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu organizaciju izbora knjiga za natječaj Best Book Design from all over the Worldi izložbu Book Art Internationalna kojima se predstavljaju dosegnute razine stvaralaštva likovnih urednika, dizajnera te tiskarskog umijeća. Odabrane knjige nakon sajmova u Leipzigu i Frankfurtu postaju dio fonda German Museum of Books and Writing, koji je dio Njemačke nacionalne knjižnice (Die Deutsche Bibliotek).

Više o natječaju na www.nsk.hr

Zaključak stručne rasprave Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske održane 17. prosinca 2014.

dokument

SRIJEDA, 3. prosinca 2014. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44

Kosjenka Laszlo Klemar
Muzej suvremene umjetnosti

Položaj i uloga srednjovjekovnog samostana sv. Marije u Bribiru

Franjevački samostan sv. Marije u Bribiru, glavnoj rezidenciji najmoćnijeg hrvatskog srednjovjekovnog plemenitaškog roda (Šubića), osnovan je početkom 14. stoljeća. Osnovao ga je najistaknutiji član roda, ban Pavao I. Šubić, koji je u njemu (u crkvi sv. Marije) i pokopan. Istu praksu slijedili su i njegovi nasljednici na mjestu vodećih članova roda. Pored uloge svojevrsnog rodovskog mauzoleja, bribirski je samostan imao ulogu važnog religijskog i kulturnog središta. Bio je to prvi franjevački samostan osnovan u kontinentalnom dijelu današnje Dalmacije, podalje od dalmatinskih gradova. Svojim fizičkim karakteristikama nije bitno odudarao od svojih priobalnih uzora, a sačuvani ulomci skulpture i arhitektonske dekoracije svjedoče o visokoj razini izvedbe. U izlaganju naglasak je na položaju samostana unutar perimetra srednjovjekovnog grada/utvrde te na njegovoj ulozi i utjecaju unutar užeg (lokalnog) i šireg (regionalnog) konteksta. Izlaganje je velikim djelom rezultat rada na doktorskoj disertaciji Bribir (Varvaria) i organizacija teritorija od antike do Šubića.
 

Kosjenka Laszlo Klemar rođena je 1979. u Zagrebu. Diplomirala je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2005. godine. Na istom je fakultetu 2006. upisala poslijediplomski doktorski studij medievistike. Disertaciju pod nazivom Bribir (Varvaria) i organizacija teritorija od antike do Šubića obranila je 2012. godine. Tijekom 2007. i 2008. surađivala je na znanstvenom projektu IRCLAMA (FP6 okvirni program) Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i rani srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu asistenta programa Arheološki parkovi/Archaeolo­gical parks. Od 2013. radi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Program su financijski podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

SRIJEDA, 26. STUDENOGA 2014. U 18:30

Franko Ćorić
Portugal – dalek i blizak

Povijesne veze Portugala i hrvatskih povijesnih zemalja su oskudne, a u pregledima povijesti umjetnosti na našim se studijima portugalsku umjetnost u najboljem slučaju samo rubno dotakne. U Portugalu je sačuvana templarska rotunda Kristovog groba dok su kasnogotički manuelinski stil i barokna polikromirana i pozlaćena skulptura osobito reprezentativni segmenti portugalske umjetničke baštine. Putopisno predavanje s dvaju boravaka u Portugalu: u lipnju 2011. i srpnju 2014. godine u žarištu interesa ima portugalsku povijesno-umjetničku baštinu u Lisabonu, Sintri, Portu i Tomaru, ali i neposredni, osobni doživljaj zemlje, ljudi, kulture, gastronomije i glazbe.

Bem-vindos! (Dobro došli!)

Franko Ćorić zaposlen je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predaje na Katedri za zaštitu kulturne baštine.

SRIJEDA, 19. studenoga 2014. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44

Petra Vugrinec
Galerija Klovićevi dvori

Spomenici Joze Kljakovića u Zagrebu

Jozo Kljaković (Solin, 10. ožujka 1889. – Zagreb, 1. listopa­da 1969.) javnosti je poznat kao slikar fresaka u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu. Osim ovog monumentalnog ciklusa izveo je i niz drugih, manje poznatih zidnih oslika u Zagrebu o kojima će biti govora na predavanju. Kao naj­mjerodavniji umjetnik za fresko tehniku i monumentalne figuralne kompozicije u našoj sredini, Kljaković dobiva mnoge narudžbe koje i danas svjedoče o njegovoj likovnoj nadarenosti. Tada već arhaičan medij – freska – u Kljako­vića pronalazi svjež i nov dekorativan, ali rječit izraz, koji na suvremeni način progovara o vječnim temama: vjeri, moralu, radu i obitelji – stalnim Kljakovićevim preokupa­cijama. Koliko je bio u suglasju s vremenom, koliko pod utjecajem velike figure Ivana Meštrovića, svog prijatelja i sudruga bitno je u segmentu ukupne procjene Kljakovi­ćeva djela, međutim iznalazak osobnog likovnog jezika, prepoznatljive ikonografske matrice te stilsko-formalnog izraza unutar tradicionalne i iznimno zahtjevne slikarske tehnike affresca elementi su kojima je Kljaković uvelike zadužio domaću povijest umjetnosti.

Petra Vugrinec zaposlena je kao kustosica u Galeriji Klovi­ćevi dvori od 2001. godine. Koautorica je retrospektivnih izložbi slikara Joze Kljakovića i Roberta Auera te studijske izložbe Alegorija i Arkadija – antički motivi u umjetnosti hrvatske moderne. Doktorska je kandidatkinja na Filozof­skom fakultetu u Zagrebu. Tema doktorske disertacije je Simbolizam u hrvatskom slikarstvu.

SRIJEDA, 12. studenoga 2014.

Snješka Knežević

Milan Lenuci - prvi zagrebački urbanist
U povodu devedesete obljetnice smrti

Pozivnica_PDF

MILAN LENUCI (30. lipnja 1849. – 16. studenog 1924.), zagrebački urbanist, djelatan na isteku 19. i početku 20. stoljeća. Rođen je u Karlovcu, realnu gimnaziju završio je 1868. u Zagrebu, 1873. diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Grazu. Godine 1874. zaposlio se kao podmjernik u Građevnom uredu Gradskog poglavarstva Zagreba, 1878. postavljen je za upravitelja Gradskog vodovoda, 1882. imenovan je gradskim inženjerom, a 1891. predstojnikom Gradskog građevnog ureda. Gradskim nadinženjerom imenovam 1892., a građevnim tehničkim savjetnikom 1896. Umirovljen je 1912.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske

ima čast pozvati Vas na predstavljanje knjige

Sanja Žaja Vrbica

Marko Rašica

DPUH, Zagreb, 2014.

u ponedjeljak, 10. studenoga 2014. u 12 sati

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske,

Preradovićeva 44, Zagreb

 Pozdravnu riječ održat će dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik DPUH-a, a o knjizi će govoriti dr. sc. Irena Kraševac, dr. sc. Željka Čorak, akademik Tonko Maroević i autorica dr. sc. Sanja Žaja Vrbica.

Autorica knjige neprestano održava dvostruku rasvjetu svoga lika, onu usmjerenu pozornici, okolini, sredini, i onu koja nastaje iznutra. Iznimno je zanimljivo njezino portretiranje Dubrovnika oko 1900., gdje se isprepliću kultura i politika, društveni i umjetnički život, gdje slikari, pa i sam Bukovac, izlažu u izlozima dućana na Stradunu, gdje se presudnima pokazuju odnosi likovnih umjetnika i književnika – tako, za cijeli život, Rašice i Iva Vojnovića. U vješanju i skidanju krila, u davanju i oduzimanju potpora i stipendija, u proizvoljnosti odnosa vlasti prema stvaraocima, kao da prepoznajemo vlastito doba.

—iz recenzije dr. sc. Željke Čorak

pozivnica

sadržaj monografije i impresum

SRIJEDA, 5. studenoga 2014. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44

Damir Tulić

Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Odsjek za povijest umjetnosti

Giovanni Marchiori i skulptura sredine 18. stoljeća u Veneciji, Istri i Dalmaciji

Venecijansko kiparstvo 17. i 18. stoljeća bilo je sve do nedavno marginalna tema proučavanja jednog od najproduktivnijih umjetničkih središta uopće. Od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća brojne su studije rasvijetlile dotada slabo poznate majstore i njihove opuse, iako su mnoga pitanja, kao i katalozi djela pojedinih kipara ostali i dalje otvoreni. Nakon monumentalne i herojske skulpture druge polovine 17. stoljeća čiji je glavni predstavnik Giusto Le Court, oko 1700. u venecijanskoj se skulpturi zamjećuju klasicizirajuće tendencije po uzoru na velike kipare mletačkog cinquecenta. Sredinom 18. stoljeća može se govoriti i o dvije kiparske struje. Jednu, rokoko struju čine kipari pod utjecajem Giovannija Marije Morlaitera, dok drugu, klasicizirajuću predstavljaju kipari Antonio Gai, Giovanni Marchiori i Giuseppe Bernardi. Među ovim majstorima posebno mjesto pripada Giovanniju Marchioriju (1696. – 1778.), podjednako operativnom u mediju mramora i drva. Njegovo specifično kiparstvo s mnoštvom antičkih citata i uzora pripremilo je pred kraj 18. stoljeća put novom pokretu – klasicizmu pod vodstvom Antonija Canove. Marchiorijevi radovi u mramoru i drvu nalaze se na nekoliko mjesta u Istri i Dalmaciji, kao i djela navedenih kipara, podjednako rokoko i klasične inspiracije. No, rijetko su djela nekog baroknog majstora na našoj obali imala takav značaj u širem kontekstu kakav još uvijek imaju Marchiorijeve skulpture u Bujama iz 1737. godine. Djela Giovannija Marije i Gregorija Morlaitera, kao i ona Giuseppea Bernardija, Francesca Gaija te Alvisea i Carla Tagliapietre u priobalnim sakralnim prostorima zorno pokazuju ukus i mogućnosti naručitelja s istočne jadranske obale, a ujedno ocrtavaju umjetničke prilike u samoj Veneciji.

Damir Tulić (Dubrovnik, 1981.) diplomirao je povijest umjetnosti i povijest 2005. na Sveučilištu u Zadru. Dobitnik je Rektorove nagrade 2004. za izvanredne rezultate postignute za vrijeme studija. Od 2006. znanstveni je novak/asistent pri Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Doktorsku disertaciju pod naslovom Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Porečko-pulskoj biskupiji, mentorica prof. dr. sc. Nina Kudiš, obranio je 2012. na Sveučilištu u Zagrebu. Na temelju posebnih kriterija izvrsnosti koje je propisalo Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, izabran je među 20 najuspješnijih mladih doktora znanosti te mu je 2013. dodijeljeno radno mjesto docenta na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Od 2013. mentor je na Poslijediplomskom studiju Humanističke znanosti Sveučilišta u Zadru. Područje njegovog znanstvenog interesa je skulptura i slikarstvo te primijenjena umjetnost ranog novog vijeka s posebnim naglaskom na Veneciju, Veneto, Furlaniju, Istru, Kvarner i Dalmaciju.

Program su financijski podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

plakat_PDF